BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE TUZLANSKI KANTON

Na osnovu člana 24. stav 1. tačka c) Ustava Tuzlansko-podrinjskog kantona ("Službene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona", broj: 7/97), na prijedlog Vlade Tuzlansko-podrinjskog kantona, Skupština Tuzlansko-podrinjskog kantona na sjednici od 30.4.1998. godine, d o n o s i

Z A K O N

O PREKRŠAJIMA

D I O P R V I

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim Zakonom utvrđuju se opći uslovi odgovornosti i sankcije koje se propisuju za prekršaje određene zakonom i drugim propisom, uređuje prekršajni postupak i organi za vođenje prekršajnog postupka.

1. Prekršaji

Član 2.

Prekršaji su zakonom ili drugim propisom utvrđene povrede javnog poretka za koje su propisane kazne, ukor (u daljem tekstu: sankcije) i zaštitne mjere.

Sankciju učiniocu prekršaja može izreći samo nadležni sud za prekršaje (u daljem tekstu: sud), u postupku koji je sproveden po ovom Zakonu, ako posebnim zakonom nije drukčije odredjeno.

2. Nema ni prekršaja ni prekršajne sankcije bez propisa.

Član 3.

Niko ne može biti kažnjen za radnju koja, prije nego što je učinjena, nije bila zakonom ili drugim propisom određena kao prekršaj i za koju nije bilo propisano kako će se kazniti onaj koji je učini.

3. Svrha kažnjavanja

Član 4.

Svrha kažnjavanja jeste :

- spriječavanje djelatnosti kojima se vrši povreda javnog poretka,

- spriječavanje učinioca da čini prekršaje i njegovo prevaspitavanje,

- vaspitni uticaj na druge da ne čine prekršaje.

4. Vremensko važenje propisa.

Član 5.

Odgovornost za prekršaje određuje se prema propisu koji je važio u vrijeme izvršenja prekršaja.

Ako je poslije izvršenog prekršaja izmijenjen propis o prekršaju, primjenit će se propis blaži za učinioca.

5. Teritorijalno važenje propisa

Član 6.

Za prekršaj predviđen kantonalnim i općinskim propisom, učinilac će se kazniti ako je prekršaj učinjen na teritoriji Tuzlansko-podrinjskog kantona (u daljem tekstu: Kanton), odnosno općine.

6. Propisivanje prekršaja.

Član 7.

Prekršaji se mogu propisivati:

- zakonom,

. uredbom i odlukom Vlade Tuzlansko-podrinjskog kantona (u daljem tekstu: Vlada Kantona),

- odlukom općinskog vijeća.

Propisima iz prethodnog stava mogu se propisati prekršaji, sankcije i zaštitne mjere za te prekršaje pod uslovima određenim ovim Zakonom.

7. Način izvršenja prekršaja

Član 8.

Prekršaj može biti izvršen činjenjem ili nečinjenjem.

Prekršaj je izvršen nečinjenjem ako je učinilac propustio da izvrši radnju koju je bio dužan da izvrši.

8. Vrijeme izvršenja prekršaja

Član 9.

Prekršaj je izvršen u vrijeme kad je učinilac radio ili je bio dužan da radi, bez obzira kad je posljedica nastupila.

9. Mjesto izvršenja prekršaja

Član 10.

Prekršaj je izvršen kako u mjestu gdje je učinilac radio ili bio dužan da radi, tako i u mjestu gdje je posljedica nastupila, ukoliko propisom o prekršaju nije drukčije određeno.

II. ODGOVORNOST ZA PREKRŠAJE

1. Umišljaj i nehat

Član 11.

Za odgovornost za prekršaj dovoljan je nehat učinioca, ukoliko propisom o prekršaju nije određeno da će se kazniti za radnju učinjenu samo sa umišljajem.

Član 12.

Prekršaj je učinjen sa umišljajem kada je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje; ili kad je bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja, može nastupiti zabranjena posljedica ali je pristao na njeno nastupanje.

Član 13.

Prekršaj je učinjen iz nehata kad je učinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti; ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

2. Uračunljivost

Član 14.

Nije odgovoran za prekršaj učinilac koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije mogao shvatiti značaj svoje radnje ili propuštanja, ili nije mogao upravljati svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja (neuračunljivost).

Učinilac prekršaja čija je sposobnost da shvati značaj svoje radnje ili propuštanja ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed nekog stanja iz prethodnog stava, može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost).

Okolnost da je prekršaj učinjen pod uticajem alkohola ili opojnih droga sama za sebe ne isključuje odgovornost učinioca.

3. Stvarna zabluda

Član 15.

Za prekršaj nije odgovorno lice koje je u vrijeme izvršenja prekršaja bilo u stvarnoj zabludi.

Stvarna zabluda postoji ako je učinilac u vrijeme izvršenja prekršaja pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, njegova radnja bila dozvoljena.

4. Sila, prijetnja i prinuda

Član 16.

Za prekršaj nije odgovorno lice koje je prekršaj učinilo pod uticajem sile, prijetnje ili prinude.

5. Pravna zabluda

Član 17.

Nepoznavanje propisa kojima se predviđa prekršaj ne isključuje odgovornost učinioca.

Ako učinilac iz opravdanih razloga nije znao da je njegova radnja zabranjena može se blaže kazniti ili se protiv njega može obustaviti postupak.

6. Nužna odbrana

Član 18.

Nije prekršaj ona radnja koja je učinjena u nužnoj odbrani.

Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad.

7. Krajnja nužda

Član 19.

Nije prekršaj ona radnja koja je učinjena u krajnjoj nuždi.

Krajnja nužda postoji kad je radnja učinjena radi toga da učinilac otkloni od sebe ili drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tome učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.

8. Prekoračenje granica nužne odbrane i krajnje nužde

Član 20.

Ako je učinilac prekoračio granice nužne odbrane odnosno krajnje nužde može se blaže kazniti, a ako je to prekoračenje učinjeno pod olakšavajućim okolnostima postupak se može obustaviti.

9. Pokušaj

Član 21.

Za pokušaj prekršaja učinilac je odgovoran samo ako je to zakonom predviđeno.

Prekršaj je učinjen u pokušaju kad je učinilac započeo izvršenje prekršaja ali ga nije dovršio.

10. Odgovornost pravnog i odgovornog lica

Član 22.

Pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu može odgovarati za prekršaj kada je to propisom o prekršaju predviđeno.

Pravno lice je odgovorno za prekršaj ako je do izvršenja prekršaja došlo radnjom ili propuštanjem dužnog nadzora od strane organa upravljanja ili odgovornog lica u tom pravnom licu, ili radnjom drugog lica koje je bilo ovlašćeno da postupa u ime pravnog lica.

Pravno lice koje se nalazi pod stečajem odgovorno je za prekršaj bez obzira na to da li je prekršaj učinjen prije otvaranja ili u toku stečajnog postupka, ali mu se ne može izreći kazna, nego samo zaštitna mjera oduzimanja predmeta i oduzimanje imovinske koristi.

Kanton i općina i njihovi organi i organizacije, i drugi državni organi i tijela ne mogu biti odgovorni za prekršaj.

Neće odgovarati za prekršaj odgovorno lice u pravnom licu koje je postupalo po naređenju drugog odgovornog lica ili organa upravljanja ako je prethodno preduzelo sve radnje koje je bilo dužno da preduzme da bi spriječilo izvršenje prekršaja.

Odgovornost odgovornog lica za prekršaj ne prestaje zato što mu je prestao radni odnos u pravnom licu, niti zato što je nastala nemogućnost kažnjavanja pravnog lica usljed njegovog prestanka.

Član 23.

Zakonom se može propisati da za prekršaj odgovara odgovorno lice u organu Kantona, općine ili drugom državnom organu ili tijelu.

Odgovorno lice u pravnom licu, organu Kantona, općine ili drugom državnom organu i tijelu odgovorno je za prekršaj ako je do izvršenja prekršaja došlo njegovom radnjom ili njegovim propuštanjem dužnog nadzora.

Odgovornost odgovornog lica u organu Kantonu, općini shodno se primjenjuje odredba stava 5. prethodnog člana, a odgovornost odgovornog lica za prekršaj u organu Kantona, općine ne prestaje zato što mu je prestao radni odnos u tom organu.

Član 24.

Ako drukčije nije određeno u propisu kojim je predviđen prekršaj, strano pravno lice i strano odgovorno lice kaznit će se za prekršaj ako je prekršaj učinjen na teritoriji Kantona i ako strano pravno lice ima predstavništvo u Bosni Hercegovini.

11. Saučesništvo

Član 25.

Ako više lica učestvovanjem u radnji izvršenja prekršaja ili na drugi način zajednički učine prekršaj, svako od njih kaznit će se kaznom propisanom za taj prekršaj (saizvršioci).

Ko drugog sa umišljajem podstrekne ili mu pomogne da učini prekršaj kazniće se kao da ga je sam učinio (podstrekač, odnosno pomagač).

Podstrekač i pomagač su odgovorni u granicama svog umišljaja.

S obzirom na prirodu prekršaja, kao i na način i okolnosti pod kojima je podstrekavanje ili pomaganje izvršeno i stepen odgovornosti podstrekača i pomagača, podstrekač i pomagač mogu se blaže kazniti.

Ako je podstrekavanje il pomaganje izvršeno pod posebno olakšavajućim okolnostima ili ako do izvršenja prekršaja nije došlo, protiv podstrekača odnosno pomagača postupak će se obustaviti.

Kao pomaganje u izvršenju prekršaja smatra se naročito: davanje savjeta ili uputstava kako da se izvrši prekršaj, stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje prekršaja, otklanjanje prepreka za izvršenje prekršaja kao i unaprijed obećano prikrivanje prekršaja, učinioca, sredstva kojima je prekršaj učinjen, tragova prekršaja ili predmeta koji su nastali izvršenjem prekršaja.

III. SANKCIJE

1. Vrste kazni

Član 26.

Za prekršaj se može propisati novčana kazna ili kazna zatvora.

Za prekršaj se može alternativno propisati i novčana kazna i kazna zatvora, ali tako da se može izreći samo jedna od njih.

Za prekršaje učinjene radi sticanja materijalne koristi zakonom se mogu propisati obje kazne tako da se mogu izricati zajedno.

Za prekršaje pravnog lica kao i odgovornog lica može se propisati samo novčana kazna.

2. Novčana kazna

Član 27.

Novčana kazna se ne može propisati u iznosu manjem od 10 KM.

Zakonom se može propisati novčana kazna za fizička lica do 2.000 KM a za pravno lice do 20.000 KM.

Ostalim propisima o prekršajima novčana kazna može se propisati za fizička lica do 500 KM a za pravna lica do 5.000 KM.

Za prekršaj pojedinaca koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom (samostalni privrednik) zakonom se može propisati novčana kazna u iznosu do 10.000 KM, a ostalim propisima o prekršajima do 2.000 KM.

Zakonom ili propisom Vlade Kantona može se za prekršaje koji predstavljaju težu povredu kantonalnog propisa propisati za pravna lica, odgovorna lica, pojedince koji samostalno obavljaju djelatnost ličnim radom i druge pojedince, novčana kazna u srazmjeri sa visinom počinjene štete, neizvršene obaveze, najviše do desetostrukog iznosa počinjene štete, neizvršene obaveze ili vrijednosti robe ili druge stvari koja je predmet prekršaja.

3. Plaćanje novčane kazne

Član 28.

U rješenju o prekršaju određuje se rok plaćanja novčane kazne koji ne može biti kraći od 15 dana ni duži od 3 mjeseca, računajući od dana pravosnažnosti rješenja odnosno dostave drugostepenog rješenja.

U opravdanim slučajevima sud koji je donio rješenje o prekršaju u prvostepenom postupku može dozvoliti da se novčana kazna plati u otplatama. U tom slučaju taj organ odredit će način i rok plaćanja koji ne može biti duži od šest mjeseci.

Sredstva od naplaćenih novčanih kazni, prihod su budžeta Kantona.

4. Zamjena novčane kazne

Član 29.

U slučaju da kažnjeno fizičko lice u određenom roku ne plati novčanu kaznu koja ne prelazi iznos od 1.200 KM, ta kazna će se zamjeniti kaznom zatvora računajući svakih

započetih 20 KM novčane kazne za jedan dan zatvora, ali tako da kazna zatvora ne može biti duža od 60 dana.

O zamjeni novčane kazne u kaznu zatvora donosi se rješenje o zamjeni novčane kazne. Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 3 dana od dana dostavljanja rješenja. U postupku rješavanja žalbe protiv rješenja o zamjeni novčane kazne shodno se primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o prekršaju.

Ako kažnjeno fizičko lice isplati samo jedan dio novčane kazne, ostatak novčane kazne ako ne prelazi iznos 1.200 KM zamijenit će se kaznom zatvora.

Ako kažnjeno fizičko lice u postupku izvršenja isplati novčanu kaznu u cijelosti, započeto izvršenje će se obustaviti. Ako isplati samo dio novčane kazne, ostatak će se srazmjerno zamijeniti u zatvor, a ako isplati ostatak novčane kazne izvršenje kazne zatvora će se obustaviti.

Ako kažnjeno fizičko lice na plati u određenom roku novčanu kaznu koja prelazi iznos od 1.200 KM ili ako kažnjeno pravno lice ne plati u određenom roku novčanu kaznu naplata će se izvršiti prinudno.

U slučaju da se novčana kazna od fizičkog lica ne može naplatiti prinudnim putem zamjinit će se prema odredbi stava 1. ovog člana.

Ako je za jedan prekršaj pored novčane kazne izrečena i kazna zatvora, zatvor kojim se zamjenjuje novčana kazna i izrečena kazna zatvora ne mogu ukupno trajati duže od 60 dana.

Ako je izrečena novčana kazna za prekršaj za koji je pored te kazne alternativno propisana i kazna zatvora u slučaju zamjene novčane kazne u kaznu zatvora, kazna zatvora ne smije da pređe najveću mjeru kazne zatvora propisane za taj prekršaj.

5. Kazna zatvora

Član 30.

Kazna zatvora može se propisati samo zakonom.

Kazna zatvora ne može se propisati u trajanju kraćem od jednog dana ni dužem od 60 dana.

Kazna zatvora može se propisati za prekršaje kojima se teže narušava javni red i mir ili kojima se ugrožava život ili zdravlje ljudi ili zbog kojih mogu nastupiti druge teže posljedice.

Kazna zatvora izriče se na pune dane.

6. Opće pravilo o odmjeravanju kazne

Član 31.

Za određeni prekršaj odmjerit će se kazna u granicama koje su za taj prekršaj propisom o prekršaju određene, uzimajući u obzir sve okolonosti koje utiču da kazna bude veća ili manja (otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti) a naročito težinu učinjenog prekršaja i njegove posljedice, okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, stepen odgovornosti, učinioca, pobude iz kojih je prekršaj učinjen, raniji život, lične prilike i držanje učinioca poslije učinjenog prekršaja.

Pri odmjeravanju novčane kazne uzet će se u obzir i imovno stanje učinioca, odnosno ekonomsko stanje pravnog lica.

Sankcije izrečene za raniji prekršaj ne mogu se uzeti kao otežavajuća okolnost ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju do izvršenja novog prekršaja proteklo više od dvije godine.

Član 32.

Ako su novčana kazna i kazna zatvora alternativno propisane, kazna zatvora će se izreći za prekršaj kojim su prouzrokovane teže posljedice ili za prekršaj koji ukazuje na veći stepen odgovornosti učinioca.

Član 33.

Kazna zatvora ne može se izreći trudnoj ženi poslije navršena tri mjeseca trudnoće i majci do navršene jedne godine života djeteta, odnosno za vrijeme od šest mjeseci poslije porođaja ako je dijete mrtvo rođeno ili u tom vremenu umrlo.

7. Odmjeravanje kazni kod sticaja

Član 34.

Ako je učinilac jednom radnjom ili sa više radnji učinio više prekršaja po kojima nije doneseno rješenje o prekršaju, a postupak se vodi pred istim sudom, utvrdit će se prethodno kazna za svaki prekršaj i izreći sve utvrđene kazne, a ako su kazne i iste vrste, izreći će se jedna ukupna kazna koja je jednaka zbiru pojedinih utvrđenih kazni, s tim da ukupna kazna zatvora ne može preći 60 dana, a ukupna novčana kazna najveću mjeru novčane kazne propisane ovim Zakonom.

Ako je u slučaju prethodnog stava za više prekršaja izrečena kazna zatvora preko 30 dana i novčana kazna, kazna zatvora kojom se zamjenjuje novčana kazna ne može zajedno sa izrečenom kaznom zatvora preći 90 dana.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana postupit će se i kod izricanja zaštitnih mjera, s tim da ukupno trajanje zaštitne mjere ne može preći najveću propisanu zakonsku mjeru te vrste zaštitne mjere.

8. Ublažavanje kazne

Član 35.

Ako prekršajem nisu prouzrokovane teže posljedice a postoje takve olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da će se i sa blažom kaznom postići svrha kažnjavanja, propisana kazna može se ublažiti na jedan od slijedećih načina:

1. izreći kaznu ispod najmanje mjere kazne koja je propisana za taj prekršaj, ali ne ispod najmanje zakonske mjere te vrste kazne,

2. umjesto propisane kazne zatvora izreći novčanu kaznu,

3. umjesto propisane kazne zatvora i novčane kazne izreći samo jednu od tih kazni.

9. Ukor

Član 36.

Ako postoje okolnosti koje u znatnoj mjeri umanjuju odgovornost učinioca, tako da se može očekivati da će se ubuduće kloniti vršenja prekršaja i bez izricanja propisane kazne, umjesto kazne može se izreći ukor.

10. Posebni slučajevi obustave postupka

Član 37.

Kada se prekršaj sastoji u neispunjenju propisane obaveze ili je prekršajem pričinjena imovinska šteta, prekršajni postupak se može obustaviti ako je učinilac prekršaja prije donošenja rješenja o prekršaju ispunio propisanu obavezu ili naknadio odnosno otklonio pričinjenu štetu, a s obzirom na prirodu prekršaja, lična svojstva učinioca i okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, može se očekivati da će se učinilac ubuduće kloniti vršenja prekršaja i bez izricanja kazne.

Sud nadležan za postupak, kad, s obzirom na prirodu prekršaja, lična svojstva učinioca i okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, ocijeni da će se učinilac ubuduće kloniti vršenja prekršaja, može učinioca prekršaja pozvati da u određenom roku propisanu obavezu ispuni, odnosno da pričinjenu štetu naknadi ili otkloni. Ako učinilac prekršaja to učini, prekršajni postupak će se obustaviti.

Rok iz prethodnog stava ne može biti duži od 30 dana.

11. Nekažnjavanje za prekršaj pravnog lica

Član 38.

Pravno lice će se blaže kazniti ili se uopće neće kazniti ako je prekršaj otkrio i prijavio organ tog pravnog lica ili radnici u tom pravnom licu.

12. Uračunavanje zadržavanja i pritvora u kaznu

Član 39.

Vrijeme za koje je učinilac prekršaja zadržan prije donošenja rješenja o prekršaju, uračunava se u izrečenu kaznu.

Ako je protiv učinioca prekršaja u krivičnom postupku bio određen pritvor, a krivični postupak je pravosnažno okončan prije donošenja rješenja o prekršaju obustavom krivičnog postupka ili oslobađajućom presudom, odnosno odbijajućom presudom osim zbog stvarne nenadležnosti vrijeme koje je učinilac prekršaja proveo u pritvoru uračunava mu se u izrečeni prekršaj.

Pritvor, odnosno zadržavanje koje je trajalo duže od 12, a kraće od 24 sata, računa se jedan dan zatvora odnosno 20 KM novčane kazne.

13. Kažnjavanje na licu mjesta

Član 40.

Ako je propisom o prekršaju propisana samo novčana kazna u određenom iznosu, može se istim propisom odrediti da ovlašćena lica na licu mjesta izriču i naplaćuju od učinioca prekršaja kaznu u određenom iznosu.

U slučaju iz prethodnog stava novčana kazna koja se naplaćuje na licu mjesta može se propisati za fizičko lice i odgovorno lice u pravnom licu u određenom iznosu do 100 KM, a za pravno lice i pojedinca koji samostalno obavlja djelatnost ličnim radom u iznosu do 500 KM.

IV. ZAŠTITNE MJERE I NJIHOVA PRIMJENA

1. Propisivanje zaštitnih mjera

Član 41.

U okviru opće svrhe izricanja sankcija za prekršaje, svrha zaštitnih mjera je da se odstrane stanja ili okolnosti koje mogu uticati da učinilac ponovo vrši prekršaje.

Zaštitne mjere mogu se propisati samo zakonom.

Za prekršaj se mogu propisati slijedeće zaštitne mjere:

1. oduzimanje predmeta,

2. zabrana vršenja samostalne djelatnosti,

3. zabrana upravljanja motornim vozilom,

4. udaljenje stranca sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine,

5. obavezno liječenje alkoholičara i narkomana.

Zakonom se mogu propisati i druge zaštitne mjere ako to zahtijeva posebna priroda prekršaja, s tim da njihovo trajanje ne može biti duže od jedne godine.

2. Izricanje zaštitnih mjera

Član 42.

Zaštitne mjere izriču se uz kaznu.

Zaštine mjere iz tač. 1. 4. i 5. stav 3. prethodnog člana mogu se, pod uslovima predviđenim zakonom, izreći i kada nisu propisane za prekršaje.

Zaštitne mjere mogu se izreći i ako kazna za prekršaj nije izrečena samo ako je takva mogućnost predviđena u zakonu.

3. Oduzimanje predmeta

Član 43.

Predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja mogu se oduzeti ako su svojina učinioca prekršaja.

Predmeti iz prethodnog stava mogu se oduzeti i kada nisu svojina učinioca prekršaja ili njima ne raspolaže pravno lice - učinilac prekršaja, ako to zahtijevaju interesi opće bezbjednosti, čuvanje života i zdravlja ljudi, sigurnost robnog prometa ili razlozi morala kao i u drugim slučajevima određenim posebnim zakonom. O ovome se donosi posebno rješenje.

Oduzimanjem predmeta ne dira se u pravo trećih lica na naknadu štete od učinioca.

4. Zabrana vršenja samostalne djelatnosti

Član 44.

Zabrana vršenja samostalne djelatnosti sastoji se u privremenoj zabrani učiniocu prekršaja da obavlja zanatsku ili drugu samostalnu djelatnost za koju se izdaje dozvola nadležnog organa.

Ako zakonom kojim se određuje prekršaj nisu posebno propisani uslovi za izricanje mjere iz prethodnog stava, ta mjera se može izreći učiniocu prekršaja čije bi dalje bavljenje samostalnom djelatnošću bilo opasno po život ili zdravlje ljudi ili koji je zloupotrijebio samostalnu djelatnost za izvršenje prekršaja.

5. Zabrana upravljanja motornim vozilom

Član 45.

Zabrana upravljanja motornim vozilom sastoji se u zabrani upravljanja motornim vozilom određene vrste ili kategorije.

Ako zakonom kojim se propisuje prekršaj nisu propisani uslovi za izricanje mjere iz prethodnog stava, ta mjera može se izreći učiniocu prekršaja koji je učinio težu povredu propisa o bezbjednosti saobraćaja ili čije ranije kršenje tih propisa pokazuje da je opasno da učinilac prekršaja upravlja motornim vozilom određene vrste ili kategorije. Pri odlučivanju da li će se izreći ova mjera uzet će se u obzir i to da li je učinilac vozač motornog vozila po zanimanju.

Zaštitna mjera iz stava 1. ovog člana odnosi se i na upravljanje plovnim objektima u vodenom i vazdušnom saobraćaju.

6. Udaljenje stranca sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine.

Član 46.

Udaljenje stranca sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine može se izreći strancu koji je kažnjen za prekršaj zbog kojeg je nepoželjan njegov dalji boravak u Federaciji Bosni i Hercegovini.

7. Obavezno liječenje alkoholičara i narkomana

Član 47.

Obavezno liječenje alkoholičara i narkomana može se izreći učiniocu prekršaja koji je učinio prekršaj zbog zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga ili alkohola i kod koga postoji opasnost da će zbog te zavisnosti i dalje vršiti prekršaje.

8. Trajanje zaštitne mjere

Član 48.

Zaštitna mjera zabrane vršenja samostalne djelatnosti može se izreći u trajanju od tri mjeseca do jedne godine.

Zaštitna mjera upravljanja motornim vozilom može se izreći u trajanju od jednog mjeseca do jedne godine.

Zaštitna mjera udaljenja stranca sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine može se izreći u trajanju od šest mjeseci do tri godine.

Trajanje zaštitnih mjera iz stava 1. i 3. ovog člana kao i zaštitnih mjera propisanih posebnim zakonom, računa se od dana kada je kazna zatvora izdržana ili zastarjela, a u slučaju izricanja novčane kazne ili ukora kao i u slučaju izricanja zaštitne mjere bez kazne, od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju.

Trajanje izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom računa se od dana upisivanja zabrane u vozačku dozvolu, a na osnovu pravosnažnog rješenja o prekršaju.

Vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne računa se u vrijeme trajanja ove zaštitne mjere.

V. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI

1. Osnov oduzimanja imovinske koristi

Član 49.

Niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem prekršaja.

Korist iz prethodnog stava oduzet će se rješenjem o prekršaju kojim je utvrđeno izvršenje prekršaja, pod uslovima predviđenim ovim Zakonom.

Oduzeta imovinska korist unosi se u budžet Kantona

U pogledu načina oduzimanja imovinske koristi i zaštite oštećenog, shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe Krivičnog zakona koji se primjenjuje na području Kantona.

2. Oduzimanje imovinske koristi od pravnog lica

Član 50.

Ako je prekršajem učinioca pribavljena imovinska korist za preduzeće ili drugo pravno lice, ta će se korist oduzeti od tog preduzeća ili drugog pravnog lica.

3. Zastarjelost izvršenja rješenja oduzimanja imovinske koristi

Član 51.

Odredbe o zastarjelosti izvršenja kazne i zaštitne mjere, primjenjuju se i u postupku izvršenja rješenja o oduzimanju imovinske koristi.

VI. ODGOVORNOST I KAŽNJAVANJE MALOLJETNIKA

1. Odgovornost maloljetnika

Član 52.

Protiv maloljetnika koji u vrijeme izvršenja prekršaja nije navršio 16 godina života (dijete i mlađi maloljetnik) ne može se pokrenuti prekršajni postupak.

Maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja prekršaja navršio 16 godina, a nije navršio 18 godina života (stariji maloljetnik), odgovoran je za prekršaj samo ako je u vrijeme izvršenja prekršaja, s obzirom na svoju duševnu razvijenost, mogao da shvati značaj svoje radnje i da upravlja svojim postupcima.

2. Kažnjavanje maloljetnika

Član 53.

Starijem maloljetniku može se izreći ukor, novčana kazna i kazna zatvora, kao i zaštitne mjere iz člana 41. stav 3. tačka 1. i 3. do 5. ovog Zakona.

Ukor se izriče ako je dovoljno da se zbog učinjenog prekršaja maloljetnik samo prekori.

Pri izricanju ukora ukazat će se starijem maloljetniku na štetnost njegovog postupka i predočit će mu se da u slučaju ponovnog izvršenja prekršaja može prema njemu biti izrečana kazna.

Starijem maloljetniku ne može se izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 15 dana.

Ograničenje iz prethodnog stava važi i za slučajeve odmjeravanje kazne u sticaju (član 34.) i zamjene novčane kazne u kaznu zatvora (član 29.).

3. Odgovornost roditelja maloljetnika

Član 54.

Propisom o prekršaju može se odrediti da će se roditelj, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika koji je učinio prekršaj kazniti ako je učinjeni prekršaj posljedica njihovog propuštanja dužnog staranja o maloljetniku, a u mogućnosti su da takav nadzor vrše.

VII. OPŠTE ODREDBE O IZVRŠENJU KAZNI

1. Svrha izvršenja kazni

Član 55.

Izvršenjem kazne ostvaruje se svrha kažnjavanja propisana ovim Zakonom.

U izvršenju kazne ne smije se kažnjenom licu nanositi fizičke patnje, niti vrijeđati njegovo ljudsko dostojanstvo.

2. Troškovi izvršenja kazne

Član 56.

Lice prema kome je primijenjena kazna ne plaća troškove izvršenja osim troškova izvršenja novčane kazne.

VIII. ZASTARJELOST

1. Zastarjelost pokretanja i vođenja postupka

Član 57.

Prekršajni postupak ne može se pokrenuti ni voditi ako protekne jedna godina od dana kada je prekršaj učinjen.

Izuzetno, zakonom se može propisati duži rok od roka iz stava 1. ovog člana, ali ne duži od tri godine.

2. Zastarjelost izvršenja kazne i zaštitne mjere

Član 58.

Izrečena kazna i zaštitna mjera ne mogu se izvršiti ako je od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju protekla jedna godina.

3. Tok i prekid zastarjelosti

Član 59.

Zastarjelost za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka počinje od dana kada je prekršaj učinjen, a zastarjelost za izvršenje kazne, odnosno zaštitne mjere od dana pravosnažnosti rješenja kojim je kazna odnosno zaštitna mjera izrečena.

Zastarjelost se prekida svakom radnjom nadležnog organa za postupak odnosno za izvršenje, preduzetom radi gonjenja učinioca prekršaja, odnosno izvršenja kazne i zaštitne mjere.

Svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovo teći, ali bez obzira na prekide, zastarjelost u svakom slučaju nastaje kada protekne dva puta onoliko vremena koliko je predviđeno u članu 57. i 58. ovog Zakona.

Zastarjelost ne teče za vrijeme za koje se po zakonu gonjenje ne može otpočeti ili produžiti, odnosno na vrijeme za koje se po zakonu izvršenje kazne ili zaštitne mjere ne može preduzeti.

D I O D R U G I

IX. PREKRŠAJNI POSTUPAK

Osnovna načela postupka

Član 60.

Prekršajni postupak pokreće se na zahtjev ovlašćenog organa ili oštećenog.

Član 61.

Sud koji vodi prekršajni postupak dužan je da istinito i potpuno utvrdi činjenice koje su od važnosti za donošenje rješenja o prekršaju. On je dužan da sa jednakom brižljivošću ispita kako okolnosti koje terete okrivljenog tako i okolnosti koje mu idu u korist.

Član 62.

Sud koji vodi prekršajni postupak dužan je da se stara da neznanje ili neukost stranaka ne bude na štetu njihovih prava.

Član 63.

Prekršajni postupak se vodi brzo i kratko, ali tako da se to ne odražava na pravilnost i zakonitost odluke koju treba donijeti.

Dokazivanje u prekršajnom postupku ograničit će se samo na činjenice koje su bitne za utvrđivanje materijalne istine.

Član 64.

U prekršajnom postupku sud koji vodi postupak ocjenjuje dokaz po slobodnom uvjerenju.

Kod ocjene dokaza sud je dužan da svaki dokaz cijeni posebno i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.

Član 65.

Prije donošenja rješenja o prekršaju okrivljeni će se saslušati o predmetu zbog koga se protiv njega vodi postupak, osim u slučajevima predviđenim zakonom.

Član 66.

Protiv pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu vodi se jedinstven prekršajni postupak, osim ako postoje zakonski razlozi da se vodi postupak samo protiv jednog od njih.

Član 67.

U službenoj upotrebi u sudu su u ravnopravnoj upotrebi bosanski i hrvatski jezik

ijekavskog izgovora, a službeno pismo je latinica.

Član 68.

Prekršajni postupak se vodi na jednom od jezika iz člana 67. ovog Zakona.

Okrivljeni, svjedoci i druga lica koja učestvuju u postupku imaju pravo da pri izvođenju pojedinih radnji u prekršajnom postupku ili na usmenom pretresu upotrebljavaju svoj jezik.

Ako se prekršajni postupak, odnosno usmeni pretres ne vodi na jeziku tog lica, obezbijedit će se usmeno prevođenje onoga što ono, odnosno drugi iznese, kao i isprava i drugog pismenog dokaznog materijala.

O pravu na prevođenje poučit će se lice iz prethodnog stava, koje se može odreći tog prava ako zna jezik na kome se vodi postupak. U zapisniku će se zabilježiti da je data pouka i izjava učesnika.

Prevođenje obavlja tumač, koga odredi sud koji vodi postupak.

Član 69.

Protiv prvostepenog rješenja u prekršajnom postupku može se izjaviti žalba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Rješenje o prekršajnom postupku pravosnažno je kad se više ne može pobijati žalbom ili kada žalba nije dozvoljena.

Član 70.

Prije donošenja pravosnažnog rješenja o prekršaju okrivljeni može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima samo pod uslovima određenim ovim Zakonom.

Član 71.

Licu koje je neopravdano kažnjeno pripada pravo na naknadu štete koja mu je time pričinjena..

Član 72.

Sudovi koji vode prekršajni postupak dužni su da o tom postupku ukazuju jedni drugima prvnu pomoć.

Postupak u pružanju pravne pomoći je hitan.

X. MJESNA I STVARNA NADLEŽNOST

Član 73.

Za vođenje prekršajnog postupka mjesno je nadležan sud na čijem je području prekršaj učinjen.

Sud nadležan za pravno lice, nadležan je i za odgovorno lice u pravnom licu.

Član 74.

Ako se mjesna nadležnost ne može odrediti prema mjestu izvršenja prekršaja, određuje se prema prebivalištu ili boravištu učinioca, prekršaja, odnosno sjedištu pravnog lica, ukoliko propis kojim je prekršaj određen važi i za područje na kome se nalazi njegovo prebivalište ili boravište, odnosno sjedište pravnog lica.

Član 75.

Ako su po odredbama čl. 73. i 74. ovog Zakona za postupak nadležna dva ili više sudova, postupak će voditi sud koji je prvi započeo postupak.

Član 76.

Sud koji je nadležan za učinioca prekršaja, nadležan je i za saučesnike.

Za saučesnike je nadležan, po pravilu, sud koji je kao nadležan za jednog od njih prvi započeo postupak.

Protiv svih saučesnika se, po pravilu, vodi zajednički postupak a kada je to cjelishodno, postupak protiv pojedinih saučesnika može se izdvojiti.

Član 77.

Kad za isti prekršaj odgovaraju kao saizvršioci građanska i vojna lica, a za postupak protiv vojnih lica su nadležni vojni organi, postupak protiv građanskih lica sprovešće se odvojeno od postupka protiv vojnih lica.

Za prekršaje koje učine vojna lica nadležan je sud određen ovim Zakonom, ako posebnim propisom nije drukčije određeno.

Član 78.

Mjesno nadležan sud može predmet ustupiti sudu na čijem području učinilac prekršaja ima prebivalište ili boravište, ali samo ako je očigledno da će se tako lakše, brže i ekonomičnije sprovesti postupak i da propis kojim je prekršaj određen važi i za to područje.

Prije ustupanja predmeta, mjesno nadležni sud će odlučiti o pokretanju postupka i saslušati svjedoke predložene u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka, koji imaju prebivalište odnosno boravište na njegovom području.

Predmeti u kojima se po odredbama stava 1. i 2. člana 205. ovog Zakona može donijeti rješenje o prekršaju bez ispitivanja okrivljenog ne mogu se ustupiti po stavu 1. ovog člana.

Ako je povodom prigovora rješenje o prekršaju iz prethodnog stava stavljeno van snage, takvi predmeti se mogu ustupati po stavu 1. ovog člana.

Član 79.

Sud je dužan da pazi na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost. Ako nađe da je za vođenje postupka nadležan drugi sud, ustupit će predmet bez odlaganja tom sudu.

Član 80.

Kada je nadležni opštinski sud za prekršaje iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen da postupa, dužan je da o tome izvijesti Kantonalni sud za prekršaje koji će za postupak odrediti drugi općinski sud za prekršaje na svom području ako je u pitanju izuzetan ili hitan slučaj i ukoliko propis o prekršaju važi i za područje tog drugog suda.

2. Spajanje i razdvajanje postupka

Član 81.

Ako je protiv jednog okrivljenog kod istog suda podneseno više zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka po kojima nije doneseno rješenje o prekršaju, sprovest će se po pravilu jedinstven prekršajni postupak i donijeti jedno rješenje.

Ako se protiv istog okrivljenog za više prekršaja vodi prekršajni postupak pred više sudova po kojima nisu donesena rješenja o prekršaju, nadležan je onaj sud koji je prvi pokrenuo prekršajni postupak, a ako postupak nije pokrenut, nadležan je sud u kome je prvo podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka i postupit će se na način određen u prethodnom stavu.

Član 82.

Ako se pred sudom vodi prekršajni postupak protiv istog okrivljenog za više prekršaja ili protiv više okrivljenih zbog jednog ili više prekršaja, sud može iz razloga cjelishodnosti odlučiti da se postupak za pojedine prekršaje ili protiv pojedinih okrivljenih razdvoji i posebno dovrši ili preda drugom sudu.

Član 83.

Protiv rješenja kojim je odlučeno o spajanju ili razdvajanju prekršajnog postupka žalba nije dozvoljena.

3. Sukob nadležnosti

Član 84.

O sukobu nadležnost između općinskih sudova za prekršaje rješava Kantonalni sud za prekršaje.

Protiv rješenja kojim je raspravljen sukob nadležnosti žalba nije dozvoljena.

4. Izuzeće

Član 85.

Sudija za prekršaje i drugo stužbeno lice koje učestvuje u prekršajnom postupku izuzet će se:

1. ako je oštećen prekršajem,

2. ako mu je okriviljeni, njegov branilac, podnosilac zahtjeva, oštećeni ili njegov zastupnik odnosno njegov punomoćnik, bračni drug ili srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, a po tazbini do drugog stepena,

3. ako je sa okrivljenim, njegovim braniocem, tužiocem ili oštećenim u odnosu staraoca, staranika, usvojioca, usvojenika, hranioca ili hranjenika,

4. ako je u toj prekršajnoj stvari učestvovao kao predstavnik pravnog lica, zastupnik ili punomoćnik oštećenog, ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak,

5. ako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost.

Izuzeta su od donošenja rješenja u drugom stepenu lica koja su učestvovala u donošenju prvostepenog rješenja.

Član 86.

Sudija za prekršaje čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće, dužan je da prekine rad na tom predmetu i da o tome obavijesti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenu.

Ako se radi o izuzeću predsjednika suda, on će odrediti sebi zamjenika između sudija za prekršaje odnosno između zamjenika sudija za prekršaje.

Član 87

Izuzeće mogu tražiti okrivljeni i podnosilac zahtjeva.

Lica iz prethodnog stava zahtjev za izuzeće mogu podnijeti do donošenja rješenja o prekršaju.

Član 88.

O zahtjevu za izuzeće koji podnose lica iz stava 1. prethodnog člana, odlučuje predsjednik suda, a o zahtjevu za izuzeće predsjednika suda - predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje.

Član 89.

Prije donošenja rješenja o izuzeću uzet će se izjava od lica čije se izuzeće traži.

Član 90.

Protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće usvaja nije dozvoljena žalba, a rješenje kojim se zahtjev za izuzeće odbija može se pobijati samo žalbom protiv rješenja o prekršaju.

XI. ZNAČENJE IZRAZA U OVOM ZAKONU

Član 91.

Okrivljeni je lice protiv koga je pokrenut prekršajni postupak.

Odgovorno lice je lice kome su u preduzeću ili drugom pravnom licu povjereni određeni poslovi koji se odnose na upravljanje, poslovanje ili proces rada, kao i lice koje u organu Kantona, općine ili organu mjesne zajednice ili drugom državnom organu ili tijelu vrši određene dužnosti.

Kažnjeni je lice za koje je pravosnažnim rješenjem utvrđeno da je odgovorno za određeni prekršaj.

Oštećeni je lice čije je kakvo lično ili imovinsko pravo prekršajem povrijeđeno ili ugroženo.

Pod silom smatra se i primjena hipnoze ili omamljujućih sredstava, s ciljem da se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor.

Isprava je svaki predmet koji je podoban ili određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose.

XII. OKRIVLJENI I OŠTEĆENI

1. Okrivljeni

Član 92.

Okrivljeni ima pravo da podnosi dokaze, stavlja prijedloge i upotrebljava pravna sredstva predviđena ovim Zakonom.

Okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca.

Za branioca može se uzeti advokat, a njega može zamijeniti advokatski pripravnik.

Izuzetno od odredbe prethodnog stava, za branioca se može uzeti i diplomirani pravnik koji je sposoban da okrivljenom pruži pomoć u odbrani.

Branilac je ovlašćen da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni.

Branilac je dužan da podnese punomoć sudu pred kojim se vodi prekršajni postupak.

Član 93.

Za okrivljeno pravno lice u prekršajnom postupku učestvuje njegov predstavnik, koji je ovlašćen da preduzima sve radnje koje može da preduzima samo okrivljeni.

Član 94.

Predstavnik pravnog lica je lice koje je ovlašćeno da predstavlja pravno lice na osnovu zakona, drugog propisa, ili općeg akta pravnog lica.

Predstavnik pravnog lica mora imati pismeno ovlašćenje organa upravljanja.

Predstavnik pravnog lica može biti samo jedno lice.

Član 95.

Predstavnik stranog pravnog lica je lice koje upravlja predstavništvom tog pravnog lica u Federaciji Bosne i Hercegovine, ako za predstavnika nije određeno drugo lice.

Član 96.

Predstavnik pravnog lica ne može biti lice koje je u istoj stvari svjedok.

Predstavnik pravnog lica ne može biti ni odgovorno lice protiv koga se vodi postupak za isti prekršaj, a ističe da je postupalo na osnovu naređenja drugog odgovornog lica ili organa upravljanja (član 22. stav 5).

U slučajevima iz prethodnih stavova sud koji vodi prekršajni postupak dužan je da obavijesti pravno lice radi određivanja drugog predstavnika.

Sud je dužan da uvijek upozori pravno lice ako je predstavnik pravnog lica u isto vrijeme i odgovorno lice protiv koga se vodi prekršajni postupak.

Član 97.

Ako pravno lice na poziv suda koji vodi prekršajni postupak ne odredi svog predstavnika (član 96. stav 3. i član 149. stav 6.) kaznit će se rješenjem toga suda s novčanom kaznom do 100 KM, a ako i poslije izricanja kazne pravno lice ne odredi svog predstavnika, kaznit će se za svako dalje neodazivanje pozivu novčanom kaznom do 200 KM.

Član 98.

Okrivljeno pravno lice i okrivljeno odgovorno lice u pravnom licu mogu imati svaki svog branioca ili zajedničkog branioca.

2. Oštećeni

Član 99.

Oštećeni ima pravo da:

1. podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka;

2. podnosi dokaze, stavlja prijedloge i ističe imovinsko-pravni zahtjev za naknadu štete ili povraćaj stvari;

3. izjavi žalbu na rješenje koje je doneseno povodom njegovog zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

XII. PODNESCI I ZAPISNICI

1. Podnesci

Član 100.

Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave i saopćenja (u daljem tekstu: podnesci) podnose se pismeno, a okrivljeni i podnosilac zahtjeva ih mogu davati i usmeno u zapisnik.

Podnesci iz prethodnog stava moraju biti razumljivi i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti.

Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti pozvaće se podnosilac da ga u određenom roku, a najkasnije u roku od osam dana ispravi, odnosno dopuni, a ako to ne učini podnesak će se odbaciti.

2. Zapisnici

Član 101.

O svakoj radnji preduzetoj u toku prekršajnog postupka sačinit će se zapisnik istovremeno kada se radnja vrši, a ako to nije moguće onda neposredno poslije toga.

Zapisnik vodi zapisničar. Kada se vrši pretresanje stana i lica zapisnik može voditi i lice koje vrši pretresanje.

Kad zapisnik vodi zapisničar, zapisnik se sastavlja na taj način što lice koje preduzima radnju kazuje glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik.

Licu koje se ispituje može se dozvoliti da samo kazuje odgovore u zapisnik.

Član 102.

U zapisnik se unosi naziv suda pred kojim se vrši radnja, mjesto gdje se vrši radnja, dan i sat kad se vrši radnja, imena prisutnih lica i u kom svojstvu prisustvuju, kao i naznačenje prekršaja po kom se preduzima radnja.

Zapisnik treba da sadrži samo bitne podatke o toku i sadržini preduzete radnje. U zapisnik se unosi u obliku pripovjedanja, samo bitna sadržina datih izjava i iskaza. Pitanja se unose u zapisnik samo ako je potrebno da se razumije odgovor.

Kod preduzimanja radnji kao što su uviđaj ili pretresanje stana ili lica, u zapisnik će se unijeti i podaci koji su važni s obzirom na prirodu takve radnje (opis, mjere i veličine predmeta ili tragova i sl.), a ako su napravljene skice, crteži, planovi ili fotografije, priključit će se zapisniku.

Član 103.

Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa izbrisati, dodati ili mijenjati. Precrtana mjesta moraju ostati čitka.

Sva preinačenja, ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju biti ovjereni od strane lica koja potpisuju zapisnik.

Član 104.

Ispitano lice, lica koja obavezno prisustvuju radnjama u postupku kao i okrivljeni ili oštećeni ako su prisutni, imaju pravo da pročitaju zapisnik ili da zahtijevaju da im se zapisnik pročita. Na ovo je dužno da ih upozori lice koje preduzima radnju, a u zapisniku će se označiti da li je upozorenje učinjeno, i da li je zapisnik pročitan. Zapisnik će se uvijek pročitati, ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku.

Član 105.

Zapisnik potpisuje ispitano lice. Ako se zapisnik sastoji od više stranica, ispitano lice potpisuje svaku stranicu.

Zapisnik će potpisati i tumač, ako ga je bilo, a pri pretresanju i lice koje se pretresa ili čiji se stan pretresa.

Nepismeno lice umjesto potpisa stavlja kažiprst desne ruke, a zapisničar će ispod otiska upisati njegovo ime i prezime. Ako se usljed nemogućnosti da se stavi otisak desnog kažiprsta stavlja otisak nekog drugog prsta ili otisak sa lijeve ruke, u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i sa koje ruke uzet otisak.

U slučaju odbijanja da se potpiše zapisnik ili da se stavi otisak prsta, zabilježit će se to u zapisniku i navest će se razlog odbijanja.

Ako se radnja nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku će se naznačiti dan i sat kad je nastao prekid, kao i dan i sat kada se radnja nastavlja.

Ako je bilo prigovora u pogledu sadržine zapisnika, navešće se u zapisniku i ti prigovori.

Zapisnik na kraju potpisuje lice koje je preduzelo radnju i zapisničar.

Član 106.

O vijećanju i glasanju i drugostepenom postupku sastavit će se poseban zapisnik koji sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena.

Ako je drugostepena odluka donesena jednoglasno, neće se sastavljati zapisnik nego će se na izvorniku odluke sastaviti bilješka o vijećanju i glasanju.

Zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar.

Odvojena mišljenja priključit će se zapisniku o vijećanju i glasanju, ako nisu unesena u sam zapisnik.

XIV. ROKOVI

Član 107.

Rokovi predviđeni ovim Zakonom ne mogu se produžiti osim kad to zakon izričito dozvoljava.

Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije nego što rok istekne predata onom ko je ovlašćen da je primi.

Kad je izjava upućena preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafskim putem, dan predaje pošti smatra se kao dan predaje onom kome je upućena. Predaja vojnoj pošti u mjestima gdje ne postoji redovna pošta smatra se kao predaja pošte preporučenom pošiljkom.

Okrivljeni koji se nalazi u kazneno-popravnoj ustanovi ili u kazneno-popravnom domu na izdržavanju kazne ili radi primjene zaštitne mjere ili vaspitne mjere, može takvu izjavu predati upravi ustanove u kojoj je smješten. Dan kad je izjava predata upravi ustanove odnosno dan davanja izjave u zapisnik smatra se kao dan predaje organu koji je nadležan da je primi.

Ako je podnesak koji je vezan za rok, zbog neznanja ili očigledne omaške podnosioca, predat ili upućen nenadležnom organu prije isteka roka, pa nadležnom sudu stigne poslije isteka roka, uzet će se da je na vrijeme podnesen.

Član 108.

Rokovi se računaju na sate, dane, mjesece i godine.

Sat ili dan kad je dostavljanje ili saopćenje izvršeno odnosno u koji pada događaj od kada treba računati trajanje roka, ne uračunava se u rok, već se za početak roka uzima prvi naredni sat odnosno dan. U jedan dan računa se 24 sata, a mjesec se računa po kalendarskom vremenu.

Rokovi određeni po mjesecima odnosno godinama završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo.

Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.

Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili nedjelju ili u neki drugi dan kad sud nije radio, rok ističe protekom narednog radnog dana.

Povraćaj u pređašnje stanje

Član 109.

Okrivljenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu prigovora ili žalbe protiv rješenja o prekršaju dozvolit će se povraćaj u pređašnje stanje, ako u roku od tri dana od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propušten rok, podnese molbu za povraćaj u pređašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i prigovor odnosno žalbu.

Po proteku jednog mjeseca od dana propuštenog roka ne može se tražiti povraćaj u pređašnje stanje.

Molba za povraćaj u pređašnje stanje predaje se sudu kome se predaje prigovor odnosno žalba.

Član 110.

O povraćaju u pređašnje stanje rješava nadležan sud za donošenje rješenja po prigovoru odnosno žalbi. Kad taj sud dozvoli povraćaj u pređašnje stanje odlučit će istim rješenjem i o prigovoru odnosno žalbi.

Protiv rješenja kojim se dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje žalba nije dozvoljena.

Protiv rješenja kojim se ne dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavu prigovora, žalba je dozvoljena.

Član 111.

Molba za povraćaj u pređašnje stanje ne zadržava izvršenje rješenja o prekršaju, ali sud kome je predata molba prema okolnostima može odlučiti da se izvršenje odloži do rješenja molbe.

XV. TROŠKOVI PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Član 112.

Troškovi prekršajnog postupka obuhvataju:

1. troškove svjedoka, vještaka , tumača i uviđaja;
2. podvozne troškove okrivljenog;
3. izdatke za privođenje okrivljenog;
4. prijevozne i putne troškove službenih lica;
5. nužne izdatke;
6. paušalni iznos.

Visina paušalnog iznosa utvrđuje se u iznosu od 10 do 100 KM, zavisno od složenosti postupka i imovnog stanja lica obaveznog da plati ovaj iznos.

Član 113.

Troškovi postupka padaju na teret lica koje je kažnjeno za prekršaj.

Troškove postupka za prekršaj po kome je postupak obustavljen snosi sud koji je postupak vodio.

Ako je postupak obustavljen zbog lažnog zahtjeva, oštećenog ili zbog odustanka oštećenog od podnesenog zahtjeva, troškove postupka snosi oštećeni.

Član 114.

U rješenju o prekršaju odredit će se ko snosi troškove postupka, u kom iznosu i u kom roku je dužan da ih plati. Ako za utvrđivanje visine troškova nema dovoljno podataka, oni se mogu odrediti posebnim rješenjem.

Rok iz prethodnog stava ne može biti kraći od 15 ni duži od 30 dana.

Član 115.

Lice koje je okrivljeno za više prekršaja neće snositi troškove postupka u pogledu prekršaja za koji je postupak obustavljen, ukoliko je moguće te troškove izdvojiti od ukupnih troškova.

U rješenju o prekršaju kojim je više okrivljenih kažnjeno, odredit će se koliki će dio troškova postupka naknaditi svaki od okrivljenih, a ako to nije moguće, odredit će se da okrivljeni troškove naknade solidarno.

Član 116.

Okrivljeni može biti oslobođen od obaveze da naknadi u cijelosti ili samo djelimično troškove postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo izdržavanje ili izdržavanje lica koje je on dužan da izdržava.

26.

Član 117.

Troškovi prekršajnog postupka iz tačke 1. do 4. stava 1. člana 112. ovog Zakona isplaćuju se unaprijed iz sredstava suda koji vodi prekršajni postupak, a naplaćuju se od lica koja su dužna da ih naknade po odredbama ovog Zakona.

Član 118.

Kad je posebnim propisom određeno da će troškove nastale povodom otkrivanja prekršaja snositi učinilac, na predlog podnosioca zahtjeva obavezat će se okrivljeni da plati i te troškove.

Član 119.

Ako lice koje je dužno da naknadi troškove prekršajnog postupka, u ostavljenom roku to ne učini, troškovi će se naplatiti prinudnim putem.

Član 120.

Bliže propise o naknadi troškova prekršajnog postupka donosi Vlada Kantona.

XVI. IMOVINSKO-PRAVNI ZAHTJEVI

Član 121.

Oštećeni može do donošenja prvostepenog rješenja o prekršaju podnijeti zahtjev za naknadu štete koja mu je pričinjena prekršajem, odnosno da mu se vrati oduzeta stvar.

U rješenju o prekršaju kojim je izrečena kazna ili zaštitna mjera odlučuje se i o imovinsko-pravnom zahtjevu.

Član 122.

Imovinsko - pravni zahtjev raspravit će se na prijedlog oštećenog lica u prekršajnom postupku samo ako time ne bi odugovlačio prekršajni postupak.

Član 123.

Prijedlog za ostvarivanje imovinsko-pravnog zahtjeva u prekršajnom postupku može podnijeti lice koje je ovlašćeno da takav zahtjev ostvaruje u parnici.

Član 124.

Ako podaci prekršajnog postupka ne pružaju pouzdan osnov da se imovinsko-pravnom zahtjevu udovolji, lice koje je takav zahtjev podnijelo uputit će se da imovinsko-pravni zahtjev može ostvariti u parnici.

U rješenju o prekršaju kojim je prekršajni postupak obustavljen, oštećeni će se uvijek uputiti na parnicu.

Član 125.

Okrivljeni će se u prekršajnom postupku ispitati i o činjenicama koje se odnose na imovinsko-pravni zahtjev.

27.

Član 126.

U rješenju o prekršaju odredit će se rok u kome je okrivljeni dužan da naknadi pričinjenu štetu, odnosno da vrati stvar.

Rok za naknadu štete ne može biti kraći od 15 ni duži od 30 dana. Rok za povraćaj stvari može biti kraći.

XVII. DONOŠENJE I SAOPĆENJE ODLUKE

Član 127.

Odluke o prekršajnom postupku donose se u obliku rješenja ili naredbe.

Član 128.

Odluke se saopćavaju zainteresovanim licima usmeno ako su prisutna, a dostavljanjem ovjerenog prijepisa ako su odsutna.

Kad je odluka usmeno saopćena, to će se naznačiti u spisu predmeta, a lice kome je sopćenje učinjeno potvrdit će to svojim potpisom.

Na zahtjev zainteresovanog lica izdat će se ovjeren prijepis usmeno saopćene odluke. Kad zainteresovano lice zatraži prijepis odluke, rok za žalbu računa se od dana dostave ovjerenog prijepisa odluke.

Član 129.

Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja. Odluka je donesena kad je za nju glasala većina članova vijeća.

Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji. On je dužan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.

Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koje postavi predsjednik vijeća, ali član vijeća koji je glasao da se prekršajni postupak obustavi i ostao u manjini nije dužan da glasa o kazni, a ako ne glasa, uzet će se kao da je pristao na glas koji je za okrivljenog povoljniji.

Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa, glasovi podijele na više različitih mišljenja tako da ni jedno od njih nema većinu, razdvojit će se pitanja i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Ako se na ovaj način ne postigne većina, odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najpovoljniji za okrivljenog pribrojati glasovima koji su od ovih manje nepovoljni, sve dok se ne postigne potrebna većina.

Vijećanju i glasanju mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar.

28.

XVIII. DOSTAVLJANJE PISMENA I RAZMATRANJE SPISA

1. Dostavljanje pismena

Član 130.

Pismena se dostavljaju preko pošte ili preko nadležne općinske službe ili preko drugih organa ili organizacija ili neposredno u prostorijama suda koji vodi prekršajni postupak.

Pozivi radi saslušanja ili ispitivanja, odnosno radi davanja pismene odbrane, kao i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, dostavljaju se okrivljenom lično.

Rješenje o prekršaju dostavlja se podnosiocu zahtjeva lično ako je on fizičko lice.

Član 131.

Ako se lice kome se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostavljanje ima izvršiti, dostavljač će mu ostaviti kod jednog od lica navedenih u članu 132. ovog Zakona pismeno obavještenje da radi prijema pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svom radnom mjestu. Ako i poslije ovog dostavljač ne zatekne lice kome se dostavljanje ima izvršiti, postupit će po odredbi člana 132. stav 1. ovog Zakona i time se smatra da je dostavljanje izvršeno. Na isti način dostavljaju se i odluke oštećenom za koje od dana dostavljanja teče rok za žalbu.

Član 132.

Pismena koja nisu naznačena u stavu 2. člana 130. ovog Zakona dostavljaju se lično, ali takva pismena u slučaju da se primalac ne zatekne u stanu mogu se predati kome od njegovih odraslih članova domaćinstva. Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati susjedu, ako on na to pristane. Ako se dostavljanje vrši na radnom mjestu lice kome se pismeno ima dostaviti, a to lice se tu ne zatekne, dostavljanje se može izvršiti licu koje je zaposleno na istom mjestu ako ono pristane da primi pismeno.

Ako se utvrdi da je lice kome se pismeno ima dostaviti odsutno i da mu lica iz prethodnog stava zbog toga ne mogu pismeno na vrijeme predati, vratit će se pismeno uz naznačenje gdje se odsutni nalazi.

Član 133.

Ako okrivljeni ima branioca sve odluke od čijeg dostavljanje teče rok za žalbu, dostavit će se braniocu, a ako okrivljeni ima više branilaca samo jednom od njih.

Ako oštećeni ima zakonskog zastupnika ili punomoćnika, dostavljanje odluke iz prethodnog stava će se izvršiti njemu, a ako ih ima više samo jednom od njih.

Član 134.

Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuje primalac i dostavljač. Primalac će na dostavnici sam naznačiti datum prijema. Dan i mjesec prijema ispisuju se slovima.

Ako je primalac nepismen ili nije u stanju da se potpiše, potpisat će ga dostavljač i na potvrdi o izvršenom dostavljanju stavit će napomenu zašto je potpisao primaoca.

29.

Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i naznačiti datum predaje, čime se smatra da je dostavljanje izvršeno.

Član 135.

Kad primalac ili odrasli član njegovog domaćinstva u slučaju iz člana 132. ovog Zakona odbije da primi pismeno, dostavljač će zabilježiti na dostavnici dan i sat i razlog odbijanja prijema, a pismeno će ostaviti u stanu primaoca ili u prostoriji gdje je on zaposlen i time je dostavljanje izvršeno.

Član 136.

Vojnim licima, pripadnicima policije i pripadnicima straže u ustanovama u kojima su smještena lica lišena slobode, dostavljanje poziva vrši se preko njihove komande odnosno neposrednog starješine, a po potrebi, može se na taj način vršiti dostavljanje i ostalih pismena.

Licima lišenim slobode dostavljanje se vrši preko uprave ustanove u kojoj su smješteni.

Član 137.

Državnom organu odluke i druga pismena dostavljaju se predajom pisarnici.

Dostavljanje pravnim licima vrši se predajom pismena licu ovlašćenom za primanje pismena ili radniku koji se zatekao u poslovnoj prostoriji.

Kad se vrši dostavljanje odluka kod kojih od dana dostavljanja teče rok, kao dan dostavljanja smatra se dan predaje pisarnici organa odnosno licu navedenom u prethodnom stavu.

2. Razmatranje spisa predmeta

Član 138.

Podnosilac zahtjeva, okrivljeni i oštećeni kao i njihovi zastupnici imaju pravo da razmatraju i prepisuju spise predmeta.

Razmatranje i prepisivanje pojedinih spisa predmeta može se dozvoliti i drugom licu koje za to ima opravdan interes.

Dok je postupak u toku, razmatranje i prepisivanje spisa dozvoljava sudija za prekršaje koji vodi postupak, a kada je postupak završen predsjednik suda ili službeno lice koje on odredi. Razmatranje i prepisivanje spisa može se uskratiti ako bi se time ometalo pravilno vođenje postupka.

Poslije izvedenih dokaza licima iz stava 1. ovog člana kao i svakom drugom licu koje ima opravdan interes ne može se uskratiti razmatranje i prepisivanje spisa predmeta.

30.

XIX. POKRETANJE I TOK PREKRŠAJNOG POSTUPKA

1. Podnosilac zahtjeva

Član 139.

Prekršajni postupak pokreće se na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.

Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka mogu podnijeti ovlašćeni organi i oštećeni (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva).

Ovlašćeni organi, u smislu prethodnog stava su: tužilac, ovlašćena lica policije, ako ih za to ovlasti starješina organa unutrašnjih poslova u čijem su sastavu, ovlašćeni inspektori ili ovlašćena lica koja vrše inspekcijske poslove, kao i preduzeća i druga pravna lica koja vrše javna ovlašćenja u čiju nadležnost spada neposredno izvršavanje ili nadzor nad izvršavanjem propisa koji je prekršajem povrijeđen.

Ako organi iz prethodnog stava ne podnesu zahtjev, za njegovo podnošenje ovlašćeni su neposredno viši organi.

2. Sadržaj zahtjeva

Član 140.

Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sadrži:

1. osnovne podatke o okrivljenom (ime i prezime, ime i prezime jednog od roditelja, mjesto i datum rođenja, mjesto stanovanja, ulica i broj i zanimanje), odnosno naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, a za odgovorno lice u pravnom licu i funkciju koju obavlja u tom pravnom licu;

2. činjenični opis radnji iz kojih proizilaze pravna obilježja prekršaja, vrijeme i mjesto izvršenja prekršaja i druge okolnosti potrebne da se prekršaj što bliže odredi;

3. pravnu kvalifikaciju prekršaja;

4. prijedlog o dokazima koje treba izvesti.

Ako zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ne sadrži podatke iz prethodnog stava vratit će se podnosiocu da u određenom roku otkloni nedostatke. U slučaju da podnosilac zahtjeva ne otkloni nedostatke u određenom roku, smatrat će se da je od zahtjeva odustao pa će se takav zahtjev rješenjem odbaciti.

Rok iz prethodnog stava ne može biti kraći od tri ni duži od osam dana.

Kad zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnosi oštećeni, zahtjev ne mora sadržavati pravnu kvalifikaciju prekršaja.

Protiv svih saučesnika odnosno za sve prekršaje učinioca, po pravilu podnosi se jedan zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

3. Pokretanje prekršajnog postupka

Član 141.

Kad sud primi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ispitat će da li postoje uslovi da se prekršajni postupak pokrene i o tome će donijeti rješenje.

31.

Član 142.

Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka rješenjem će se odbaciti ako se utvrdi da ne postoje uslovi za pokretanje prekršajnog postupka.

Ne postoje uslovi za pokretanje prekršajnog postupka:

1. kad radnja opisana u zahtjevu nije prekršaj;

2. kad postoje osnovi koji isključuju odgovornost za prekršaj;

3. kada je nastupila zastarjelost za pokretanje prekršajnog postupka;

4. kad je zahtjev podnio neovlašćeni organ odnosno lice;

5. kad se steknu drugi zakonski razlozi zbog kojih se postupak ne može pokrenuti niti sprovoditi.

Član 143.

Rješenje iz stava 1. prethodnog člana dostvit će se podnosiocu zahtjeva, a oštećeni će se obavijestiti da imovinsko-pravni zahtjev može ostvariti u parnici.

Član 144.

Kad sud na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka ocijeni da je prekršaj prema okolnostima pod kojima je učinjen malog značaja i ako nije prouzrokovao posljedice ili su posljedice neznatne, neće pokretati prekršajni postupak.

U slučaju iz prethodnog stava rješenjem će se odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sa navođenjem razloga zbog kojih je zahtjev odbačen.

Rješenje iz prethodnog stava dostavit će se podnosiocu zahtjeva.

Član 145.

Ako sud ne odbaci zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, donijet će rješenje kojim se prekršajni postupak pokreće.

Rješenje iz prethodnog stava sadrži označenje lica protiv koga se pokreće prekršajni postupak i pravnu kvalifikaciju prekršaja. Ako je zahtjev podnesen protiv više lica ili za više prekršaja, u rješenju se moraju naznačiti sva lica i pravna kvalifikacija za sve prekršaje.

Nakon donošenja rješenja o pokretanju prekršajnog postupka, postupak se dalje vodi po službenoj dužnosti.

Rješenje o pokretanju prekršajnog postupka ne dostavlja se podnosiocu zahtjeva ni okrivljenom.

Protiv rješenja iz prethodnog stava žalba nije dozvoljena. Postupak se vodi samo u pogledu onog prekršaja i protiv onog okrivljenog na koji se odnosi rješenje o pokretanju prekršajnog postupka. Ako se u toku postupka dokaže da postupak treba proširiti na koji drugi prekršaj ili protiv drugog lica, sud će o tome obavijestiti ovlašćeni organ.

Sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju datu u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka odnosno u rješenju o pokretanju prekršajnog postupka.

Član 146.

Kad sud donese rješenje o pokretanju prekršajnog postupka ispitat će da li su se ostvarili uslovi za donošenje rješenja u skraćenom postupku u smislu odredaba člana 205. ovog Zakona.

32.

Član 147.

Ako sud ne donese rješenje o prekršaju u skraćenom postupku po odredbama člana 205. ovog Zakona, preduzeće radnje koje smatra da su potrebne u cilju donošenja rješenja o prekršaju.

XX. MJERE ZA VOĐENJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA

1. Mjere za obezbjedjenje prisustva okrivljenog

Član 148.

Mjere koje se mogu preduzeti prema okrivljenom za obezbjeđenje njegovog prisustva i za uspješno vođenje prekršajnog postupka jesu: pozivanje, dovođenje, jemstvo i zadržavanje.

2. Pozivanje okrivljenog

Član 149.

Prisustvo okrivljenog u prekršajnom postupku obezbjeđuje se njegovim poziva-njem.

Pozivanje se vrši dostavljanjem poziva koji sadrži naziv suda, ime i prezime okrivljenog, naziv prekršaja koji mu se stavlja na teret, dan i sat, kao i mjesto gdje okrivljeni ima pristupiti i naznačenje da se poziva u svojstvu okrivljenog.

U pozivu kojim se okrivljeni poziva naznačit će se da li mora lično pristupiti radi ispitivanja ili da svoju odbranu može dati pismeno.

Kad se okrivljeni poziva da lično pristupi, jer je njegovo ispitivanje neophodno, u pozivu će se upozoriti, da će u slučaju neodazivanja biti doveden.

Ako za utvrđivanje odgovornosti u prekršajnom postupku prisustvo okrivljenog nije neophodno, u pozivu će se upozoriti da će rješenje o prekršaju u slučaju neodazivanja biti doneseno bez njegovog ispitivanja.

Odredbe ovog člana shodno će se primjenjivati i na predstavnika pravnog lica.

3. Pozivanje svjedoka

Član 150.

Kao svjedoci pozivaju se lica za koja je vjerovatno da mogu dati obavještenja o prekršaju i o okrivljenom kao i o drugim važnim okolnostima.

Oštećeni se može saslušati kao svjedok.

Svako lice koje se kao svjedok poziva dužno je da se odazove pozivu, a ako ovim Zakonom nije drukčije određeno dužno je i da svjedoči.

Član 151.

Pozivanje svjedoka vrši se dostavljanjem pismenog poziva u kome će se navesti: ime i prezime i zanimanje svjedoka, vrijeme i mjesto dolaska, prekršajni predmet po

33.

kome se poziva, naznačenje da se poziva kao svjedok i upozorenje o posljedicama neopravdanog izostanka.

Svjedok, koji se zbog starosti, bolesti, ili teških tjelesnih mana ne može odazvati pozivu, može se saslušati u svom stanu ili tamo gdje se nalazi.

Kad se oštećeni poziva kao svjedok u pozivu će se to naznačiti.

4. Pozivanje usmenim putem

Član 152.

Ako je pozivanje izvršeno usmenim putem, to će se u spisima zabilježiti.

5. Dovođenje

Član 153.

Kad se uredno pozivano lice ne odazove pozivu, a svoj izostanak ne opravda, naredit će se njegovo dovođenje, ako je njegovo prisustvo neophodno.

Dovođenje okrivljenog može se narediti samo ako je u pozivu bilo naznačeno da mora lično pristupiti.

Dovođenje okrivljenog može se narediti i bez prethodnog poziva ako ne može da dokaže svoj identitet ili nema prebivališta, ili ako odlaskom u inostranstvo može izbjeći odgovornost za prekršaj.

Ako se uredno pozivani predstavnik okrivljenog pravnog lica ne odazove pozivu, a svoj izostanak ne opravda, naredit će se njegovo dovođenje.

Dovođenje oštećenog može se narediti samo ako je pozvan kao svjedok.

Član 154.

Naredba za dovođenje izdaje se pismeno.

Naredba sadrži ime i prezime lica koje treba dovesti, razlog zbog koga se naređuje dovođenje, službeni pečat i potpis sudije za prekršaje koji naređuje dovođenje.

Naredbu za dovođenje izvršavaju organi policije.

Lice kome je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu licu na koje se odnosi i poziva ga da s njim pođe. Ako to lice po naredbi ne postupi, organi policije dovešće ga prinudno.

Član 155.

Protiv vojnih lica, pripadnika policije ili straže ustanove u kojoj su smještena lica lišena slobode neće se izdavati naredba za dovođenje, već će se zatražiti od njihove komande, odnosno ustanove da ih sprovede.

Član 156.

Troškove dovođenja snosi dovedeno lice.

34.

6. Jemstvo

Član 157.

Kad je prekršajni postupak pokrenut protiv okrivljenog koji nema stalno prebivalište u Federaciji Bosne i Hercegovine ili koji privremeno boravi u inostranstvu, kao i u drugim slučajevima kad postoji opasnost da bi bjekstvom mogao izbjeći odgovornost za prekršaj, može se zahtijevati da položi jemstvo.

Jemstvo se ne može odrediti prije nego što okrivljeni bude saslušan i bez njegovog pristanka.

Član 158.

Jemstvo uvijek glasi na novčani iznos. Visinu jemstva određuje sudija za prekršaje s obzirom na težinu prekršaja, lične i porodične prilike i imovno stanje okrivljenog.

Jemstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, hartije od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati, ili u stavljanju hipoteke na iznos jemstva na nekretnine lica koje daje jemstvo ili u ličnoj obavezi jednog ili više građana da će u slučaju bjekstva okrivljenog platiti utvrđeni iznos jemstva.

Član 159.

Ako okrivljeni pobjegne, rješenjem će se odrediti da se vrijednost data kao jemstvo unese kao prihod Kantona.

Član 160.

Jemstvo se zadržava, po pravilu, do donošenja pravosnažnog rješenja o prekršaju.

Ako je doneseno pravosnažno rješenje o obustavi prekršajnog postupka položeno jemstvo će se vratiti.

Ako kažnjeni ne plati štetu ili troškove prekršajnog postupka utvrđeni iznos će se naplatiti iz položenog jemstva, a ako položeni iznos nije dovoljan iz njega će se prvenstve-no naknaditi iznos štete.

Ako kažnjeni ne plati novčanu kaznu odnosno utvrđeni iznos oduzete imovinske koristi, po naplati štete i troškova prekršajnog postupka, naplatit će se novčana kazna i utvrđeni iznos imovinske koristi iz položenog jemstva.

Ako kažnjeni ne pristupi izvršavanju kazne zatvora ili zaštitne mjere, ostatak jemstva će se u cjelosti zadržati.

7. Zadržavanje

Član 161.

U prekršajnom postupku okrivljeni može biti zadržan do donošenja rješenja o prekršaju u slijedećim slučajevima:

1. ako se ne može utvrditi njegov identitet ili ako nema prebivališta, a postoji osnovana sumnja da će pobjeći,

2. ako odlaskom u inostranstvo može izbjeći odgovornost za prekršaj za koji je predviđena kazna zatvora,

35.

3. ako je zatečen u izvršenju prerkršaja za koji se može izreći kazna zatvora, a zadržavanje je potrebno da bi se spriječilo dalje vršenje prekršaja.

Član 162.

O zadržavanju okrivljenog izdaje se naredba u kojoj se označava dan i sat kada je naređeno zadržavanje kao i zakonski osnov zadržavanja. Naredba o zadržavanju saopćava se okrivljenom uz potpis.

Naredbu o zadržavanju izvršava kantonalna policija.

Član 163.

Zadržavanje okrivljenog može trajati najduže 24. sata.

U tom roku mora se ispitati okrivljeni i donijeti rješenje o prekršaju.

Član 164.

Sudija za prekršaje može narediti da se lice zatečeno u vršenju prekršaja u pijanstvu, koje mu je privedeno zadrži dok se ne otrijezni, ako postoji opasnost da će i dalje vršiti prekršaje.

U slučaju iz prethodnog stava zadržavanje može trajati najduže 12 sati.

Ovo zadržavanje se neuračunava u kaznu.

Član 165.

Zadržavanje vojnog lica može da vrši samo vojni organ, ukoliko federalnim zakonom nije drukčije određeno.

XXI. ISPITIVANJE OKRIVLJENOG

Član 166.

Okrivljeni se ispituje usmeno.

Kad se okrivljeni prvi put ispituje, pitat će se za ime i prezime, nadimak ako ga ima, ime i prezime roditelja, godinu i mjesto rođenja, koje je narodnosti, čiji je državljanin, zanimanje, njegove porodične prilike, koje škole je završio, da li ima čin mlađeg oficira, oficira ili vojnog službenika, da li je regrut i gdje se vodi u evidenciji, da li ima imovine i od čega se izdržava, da li je osuđivan odnosno kažnjavan i zašto, da li se protiv njega vodi krivični ili prekršajni postupak, a ako je maloljetan ko mu je zakonski zastupnik. Nakon toga okrivljenom će se saopštiti zašto se okrivljuje i pozvat će se da navede sve što ima u svoju odbranu.

Ako okrivljeni neće da odgovara, ili neće da odgovara na postavljena pitanja, poučit će se da time može otežati prikupljanje dokaza za svoju odbranu. Prilikom ispitivanja okrivljenom će se omogućiti da se u neometanom izlaganju izjasni o svim okolnostima koje ga terete i da iznese sve činjenice koje mu služe za odbranu.

Kad okrivljeni završi svoj iskaz, postavit će mu se pitanje ukoliko je potrebno da se popune praznine ili otklone protivrječnosti i nejasnoće u njegovom iskazu.

Član 167.

Ispitivanje okrivljenog treba vršiti uz poštovanje njegove ličnosti.

Prema okrivljenom se ne smije upotrijebiti sila, prijetnja, obmana i druga slična sredstva da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja.

Član 168.

Okrivljeni može biti suočen sa svjedokom ili drugim okrivljenim ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Suočeni će se ispitati o svakoj okolnosti u kojoj se njihovi iskazi ne slažu i njihovi odgovori unijeti u zapisnik.

Član 169.

Ako je okrivljeni gluh postavit će mu se pitanje pismeno, a ako je nijem pozvat će se da pismeno odgovara. Ako se ispitivanje ne može obaviti na ovaj način, pozvat će se za tumača lice koje se sa okrivljenim može sporazumjeti.

XXII. SASLUŠANJE SVJEDOKA

Član 170.

Ne može se saslušati kao svjedok:

1. lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja službene tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi te dužnosti;

2. branilac okrivljenog o onome što mu je okrivljeni kao svom braniocu povjerio, osim ako to sam okrivljeni zahtijeva.

Ako se lice iz prethodnog stava bez prethodnog odobrenja sasluša, na njegovom iskazu ne može se zasnivati rješenje o prekršaju.

Član 171.

Oslobođeni su od dužnosti svjedočenja:

1. bračni drug okrivljenog;

2. srodnici okrivljenog po krvi u pravoj liniji, srodnici u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno kao i srodnici po tazbini do drugog stepena zaključno;

3. usvojenik ili usvojilac okrivljenog;

4. vjerski ispovjednik o onome što mu je okrivljeni ispovjedio.

Sud koji vodi prekršajni postupak dužan je da lica iz prethodnog stava upozori da nisu dužna svjedočiti.

Upozorenje i odgovor unose se u zapisnik.

Ako sud koji vodi prekršajni postupak ne postupi u smislu prethodnog stava, pa lice iz stava 1. ovog člana sasluša kao svjedoka, na njegovom iskazu ne može se zasnivati rješenje o prekršaju.

Lice koje ima osnova da uskrati svjedočenje prema jednom od okrivljenih, oslobođeno je od dužnosti svjedočenja i prema ostalim okrivljenim, ako se njegov iskaz prema prirodi stvari ne može ograničiti samo na ostale okrivljene.

37.

Član 172.

Svjedok nije dužan da odgovara na pojedina pitanja ako je vjerovatno da bi time izložio sebe ili svog bliskog srodnika teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivčnom gonjenju.

Član 173.

Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva ostalih svjedoka.

Svjedok je dužan da odgovore daje usmeno.

Svjedok će se prethodno opomenuti da je dužan da govori istinu i da ne smije ništa prešutiti i upozoriti na posljedice davanja lažnog iskaza, a svjedok će se i upozoriti da nije dužan da odgovara na pitanja iz prijethodnog člana.

Poslije toga svjedok će se pitati za ime i prezime, ime oca godine starosti, mjesto rođenja, zanimanje, prebivalište i njegov odnos sa okrivljenim i oštećenim.

Član 174.

Poslije općih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a zatim će mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razjašnjenja.

Nije dozvoljeno postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti.

Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.

Ako je svjedok gluh postavit će mu se pitanje pismeno, a ako je nijem pozvat će se da pismeno odgovara.

Ako se ispitivanje ne može obaviti na ovaj način pozvat će se kao tumač lice koje se

sa svjedokom može sporazumjeti.

Član 175.

Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Suočeni će se o svakoj okolnosti zbog koje se međusobno ne slažu, pojedinačno saslušati i njihov odgovor unijeti u zapisnik. Istovremeno se mogu suočiti samo dva svjedoka.

Član 176.

Ako je potrebno da se utvrdi da li svjedok poznaje lice ili predmete, tražit će se od njega prvo da ih opiše i da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek poslije toga pokazati radi prepoznavanja, i to zajedno sa drugim njemu nepoznatim licima, odnosno, ako je to moguće , zajedno, sa predmetima iste vrste.

Član 177.

Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe , a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da bude saslušan može se kazniti novčanom kaznom do 100 KM.

Ako svjedok dođe, pa pošto je upozoren na posljedice, odbije bez zakonskog razloga da svjedoči, može se kazniti novčanom kaznom do 100 KM, a ako i poslije toga odbije da svjedoči može se kazniti novčanom kaznom do 200 KM.

Rješenje o kazni unosi se u zapisnik.

38.

Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne zadržava izvršenje rješenja.

Ako svjedok pristane da svjedoči neposredno nakon što mu je kazna izrečena, novčana kazna se neće naplatiti.

XXIII. UVIĐAJ I VJEŠTACI

1. Uviđaj

Član 178.

Uviđaj se preduzima kad je za utvrđivanje ili razjašnjene kakve važne činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje.

Uviđaj se može obaviti i uz sudjelovanje vještaka .

2. Vještak

Član 179.

Ako je za utvrđivanje ili za ocjenjivanje neke važne činjenice neophodno stručno znanje kojim ne raspolaže sud koji vodi prekršajni postupak, odredit će se vještak radi vještačenja.

Vještačenje se može povjeriti i stručnoj ustanovi (bolnici, hemijskoj laboratoriji i dr.).

Vještak se određuje odnosno vještačenje povjerava pismenom naredbom.

Član 180.

Lice koje se poziva kao vještak dužno je odazvati se pozivu i dati svoj nalaz i mišljenje.

Ako vještak koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda ili ako odbije da vještači može mu se naložiti da naknadi prouzrokovane troškove, a može se i kazniti do 100 KM.

Član 181.

Za vještaka se ne može odrediti lice koje ne može biti saslušano kao svjedok, ili lice koje je oslobođeno svjedočenja, kao i lice prema kome je prekršaj učinjen, a kad je takvo lice određeno za vještaka, na njegovom nalazu i mišljenju ne može se zasnivati rješenje o prekršaju.

Za vještaka se ne može odrediti lice koje je bilo saslušano kao svjedok.

Okrivljenom i oštećenom saopćit će se ime vještaka, po pravilu, prije preduzima-nja vještačenja.

Član 182.

Okrivljeni, podnosilac zahtjeva i oštećeni mogu zahtijevati izuzeće vještaka.

O zahtjevu iz prethodnog stava rješava sudija za prekršaje koji vodi postupak.

Žalba na rješenje kojim se odbija zahtjev za izuzeće vještaka odlaže izvršenje vještačenja, ukoliko ne postoji opasnost zbog odlaganja.

39.

Član 183.

Prije početka vještačenja pozvat će se vještak da predmet vještačenja brižljivo razmotri, da tačno navede sve što opazi i nađe, da svoje mišljenje iznese nepristrasno i u skladu sa pravilima nauke ili vještine. On će se posebno upozoriti na posljedice davanja lažnog iskaza.

Vještačenjem rukovodi sudija za prekršaje koji vodi prekršajni postupak.

Član 184.

Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se dozvoliti i razmatranje spisa. Na zahtjev vještaka mogu se izvoditi novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su od važnosti za vještačenje.

Vještak pregleda predmete vještačenja u prisustvu suda koji vodi prekršajni postupak i zapisničara, osim ako su za vještačenje potrebna duža ispitivanja, ili ako se ispitivanja vrše u ustanovama odnosno državnom organu ili ako to traže obziri morala.

Član 185.

Nalaz i mišljenje vještaka unosi se po pravilu, odmah u zapisnik. Izuzetno, vještaku se može odobriti da naknadno podnese pismeno mišljenje u roku koji odredi sudija za prekršaje.

Član 186.

Ako se pojavi sumnja da okrivljeni boluje od duševne bolesti koja isključuje njegovu uračunljivost naredit će se da ga pregleda ljekar psihijatar i o tome da nalaz i mišljenje.

XXIV. PRETRESANJE PROSTORIJA I LICA

Član 187.

Pretresanje stana i drugih prostorija kao i pretresanje lica, može se preduzeti samo u slučaju težih prekršaja ako ima dovoljno osnova da će se u prostorijama ili kod pojedinih lica naći predmeti ili tragovi koji bi mogli biti od bitne važnosti za prekršajni postupak.

Pretresanje u vojnim ustanovama i vojnim jedinicama, u ustanovama i drugim prostorijama vojnih lica, kao i pretresanje vojnih lica, može vršiti samo ovlašćeni vojni organ.

Pretresanje prostorija koje pripadaju licima koja uživaju imunitet po međunarodnom pravu nije dopušteno.

Član 188.

Pretresanje određuje pismenom naredbom sud koji vodi prekršajni postupak. U slučaju potrebe, izvršenje naredbe o pretresanju povjerit će se policiji.

Prije početka pretresanja, naredba o pretresanju predaje se licu na koje se odnosi. To lice će se pozvati da dobrovoljno preda ono što se pretresanjem traži.

40.

Pretresanje se vrši danju, a noću samo kad treba da se nastavi pretresanje započeto danju. Pretresanju se može pristupiti i bez prethodne predaje naredbe, kao i bez prethodnog poziva na predaju stvari, ako se pretpostavlja oružani otpor ili ako je potrebno da se pretresanje izvrši odmah i iznenada ili ako se pretresanje ima izvršiti u javnim prostorijama.

Član 189.

Ovlašćena službena lica policije mogu i bez naredbe o pretresanju i bez prisustva svjedoka izvršiti pretresanje lica koje treba dovesti sudiji za prekršaje kao okrivljenog, kao i lica koja treba zadržati ako postoji sumnja da to lice pri sebi ima oružje ili oruđe odnosno drugi predmet podoban za vršenje napada, ili ako postoji sumnja da će to lice odbaciti, sakriti ili uništiti predmet koji od njega treba oduzeti kao dokaz u prekršajnom postupku.

Član 190.

Držalac stana ili prostorija, a u njegovom odsustvu jedan od odraslih članova domaćinstva, odnosno susjed, pozvat će se da prisustvuje pretresanju. Ako se pretresanje vrši u preduzeću ili drugom pravnom licu pozvat će se ovlašćeni predstavnik tog preduzeća, odnosno tog pravnog lica da prisustvuje pretresanju.

Zaključane prostorije, namještaj ili druge stvari otvoriće se silom samo ako njihov držalac neće dobrovoljno da ih otvori. Prilikom otvaranja izbjegavat će se nepotrebno oštećenje. Pretresanju prisustvuju dva punoljetna građanina.

O svakom pretresanju sastavlja se zapisnik u kome se navodi naredba o pretresanju, kao i predmeti koji su oduzeti prilikom pretresanja. Zapisnik potpisuju sva lica koja obavezno prisustvuju pretresanju.

Licu kod koga je pretresanje izvršeno izdaje se prijepis zapisnika o pretresanju.

XXV. PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA

Član 191.

Ako se prilikom pretresanja nađu predmeti koji su upotrijebljeni za izvršenje prekršaja, ili su namijenjeni ili nastali izvršenjem prekršaja kao i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz u prekršajnom postupku privremeno će se oduzeti.

Član 192.

Predmeti koji mogu biti oduzeti mogu se privremeno oduzeti i prije donošenja rješenja o prekršaju. Privremeno oduzimanje predmeta određuje se pismenom naredbom. Prijepis naredbe mora se predati licu od koga se vrši oduzimanje predmeta.

Član 193.

Posebnim propisom mogu se ovlastiti inspektori i radnici policije da, kad u vršenju službene dužnosti saznaju za prekršaje, mogu privremeno oduzeti predmete. Ti organi dužni su privremeno oduzete predmete odmah predati sudu odnosno obavijestiti ga o izvršenom privremenom oduzimanju predmeta i pobrinuti se za njihovo čuvanje.

41.

Član 194.

Licu od koga su oduzeti predmeti izdaje se potvrda s tačnim naznačenjem oduzetih predmeta.

Ako je predmet podložan kvaru, ili ako njegovo čuvanje iziskuje nesrazmjerne troškove, sud će odrediti da se predmet proda.

Član 195.

Kad se kod okrivljenog nađe tuđa stvar, a ne zna se čija je, sud koji vodi prekršajni postupak opisat će tu stvar i opis objaviti na oglasnoj ploči općinskog vijeća na čijem području okrivljeni živi i na čijem području je učinjen prerkršaj. U oglasu će se pozvati vlasnik da se javi u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa i upozoriti da će se po isteku tog roka stvar prodati. Novac dobijen prodajom stvari unosi se u budžet Kantona.

Ako se radi o stvarima veće vrijednosti objavljivanje se može izvršiti putem dnevnih listova.

Ako je stvar podložna kvaru ili je njeno čuvanje vezano za znatne troškove ona će se prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak, a novac predati na čuvanje banci ili drugoj finansijskoj organizaciji.

Po odredbi prethodnog stava postupit će se i kad stvar pripada odbjeglom ili nepoznatom učiniocu prekršaja.

Član 196.

Ako se u roku od jedne godine niko ne javi za stvari ili za novac dobijen od prodaje stvari, donijet će se rješenje da stvar postaje državna svojina, odnosno da se novac unese u budžet Kantona na čijem području je stvar oduzeta.

Vlasnik stvari ima pravo da u parnici traži povraćaj stvari ili novca dobijenog od prodaje stvari. Zastarijevanje ovog prava počinje teći od dana objavljivanja oglasa.

XXVI. USMENI PRETRES

Član 197.

Usmeni pretres može se odrediti ako sudija za prekršaje ocijeni da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stvari.

Na usmeni pretres pozivaju se okrivljeni, njegov branilac, svjedoci i vještaci i obavještava se podnosilac zahtjeva. Ako je okrivljeno pravno lice, na usmeni pretres poziva se i predstavnik pravnog lica.

O danu, satu i mjesecu usmenog pretresa obavještava se i oštećeni, ako se time postupak ne bi odugovlačio.

Član 198.

Usmeni pretres može se održati u odsustvu podnosioca zahtjeva. Sudija za prekršaje može odlučiti da se usmeni pretres održi u odsustvu okrivljenog, odgovornog lica koje je uredno pozvano, ako je ranije saslušano, a sudija nađe da njegovo prisustvo

42.

nije nužno za pravilno utvrđivanje stanja stvari. Pod istim uslovima usmeni pretres može se održati u odsustvu uredno pozvanog predstavnika okrivljenog pravnog lica.

Usmeni pretres će se održati i ako ne dođe uredno pozvani branilac okrivljenog pravnog lica, odnosno okrivljenog lica.

Usmeni pretres je javan.

Sudija za prekršaje može odučiti da se pretres ili jedan njegov dio, održi bez prisustva javnosti ako to zahtijevaju intresi javnog reda ili razlozi morala.

Ako se postupak vodi samo protiv maloljetnika, usmeni pretres će se uvijek održati bez prisustva javnosti.

Rješenje o isključenju javnosti u slučajevima iz stava 5. i 6. ovog člana može se pobijati samo žalbom protiv rješenja o prekršaju.

Član 199.

Usmeni pretres počinje objavljivanjem glavne sadržine zahtijeva, zatim se pristupa ispitivanju okrivljenog a ako je okrivljen pravno lice onda ispitivanju njegovog predstavnika.

Po saslušanju okrivljenog izvodi se dokazni postupak saslušanjem svjedoka, vještaka i izvođenjem drugih dokaza.

Podnosilac zahtjeva okrivljeni i njegov branilac, predstavnik pravnog lica, kao i oštećeni imaju pravo da u toku pretresa podnose dokaze, da stavljaju prijedloge, a po odobrenju sudije koji vodi postupak mogu postavljati pitanja licima koja se saslušavaju.

Na usmenom pretresu posljednja riječ uvijek pripada okrivljenom, odnosno predstavniku okrivljenog pravnog lica.

O radu na usmenom pretresu vodi se zapisnik u koji se unosi u bitnom cio tok pretresa.

Zapisnik potpisuju sudija i zapisničar.

XXVII. OMETANJE POSTUPKA

Član 200.

Ako okrivljeni, njegov branilac, punomoćnik, oštećeni, zakonski zastupnik, svjedok, vještak, tumač ili drugo lice koje prisustvuje radnjama u prekršajnom postupku ometa rad ili se ne pokorava naređenjima za održavanje reda , sudija za prekršaje će ga opomenuti. Ako opomena bude bezuspješna može se narediti da se okrivljeni udalji, a ostala lica mogu se ne samo udaljiti nego i kazniti novčanom kaznom u iznosu od 200 KM.

Žalba na rješenje iz prethodnog stava ne zadržava izvršenje rješenja.

Punomoćniku ili braniocu koji poslije kazne produži da narušava red može se uskratiti dalje zastupanje odnosno odbrana.

43.

XXVIII. RJEŠENJE O PREKRŠAJU

Član 201.

Prekršajni postupak završava se donošenjem rješenja o prekršaju. Rješenje o prekršaju može se odnositi samo na lice protiv koga je podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka i na činjenični opis prekršaja naveden u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka.

Rješenjem o prekršaju prekršajni postupak se obustavlja ili se okrivljeni oglašava krivim za prekršaj.

Ako se prekršajni postupak vodi za više prekršaja, u rješenju će se navesti za koje prekršaje se postupak obustavlja, a za koje se okrivljeni oglašava krivim i koja mu se sankcija izriče.

Član 202.

Prekršajni postupak će se obustaviti kad se utvrdi;

1. da radnja koja se okrivljenom stavlja na teret nije prekršaj;

2. da postoje okolnosti koje isključuju odgovornost za prekršaj;

3. da je postupak vođen bez zahtjeva ovlašćenog lica odnosno organa;

4. da je okrivljeni zbog istog prekršaja pravosnažno kažnjen u prekršajnom postupku, ili da je prekršajni postupak bio pravosnažno obustavljen, ali ne zbog nenadležnosti;

5. da je okrivljeni u krivičnom postupku odnosno u postupku o privrednom prijestupu pravosnažno oglašen krivim za djelo koje obuhvata i obilježja prekršaja;

6. da okrivljeni ima diplomatski imunitet;

7. da je nastupila zastarjelost za vođenje prekršajnog postupka;

8. da nema dokaza da je okrivljeni učinio prekršaj;

9. da je okrivljeni u toku prekršajnog postupka umro, odnosno da je okrivljeno pravno lice prestalo da postoji;

10. da je podnosilac odustao od zahtjeva prije pravosnažnosti rješenja o prekršaju.

Prekršajni postupak obustavit će se i u drugim zakonom određenim slučajevima.

Član 203.

Rješenje o prekršaju kojim se okrivljeni oglašava krivim za prekršaj donosi se kad se u postupku utvrdi postojanje prekršaja i odgovornosti okrivljenog za taj prekršaj.

Član 204.

Rješenje o prekršaju kojim se okrivljeni oglašava krivim može biti doneseno i bez ispitivanja okrivljnog u slučaju kad okrivljeni koji je uredno pozvan ne dođe na ispitivanje, i svoj izostanak ne opravda, a njegovo ispitivanje nije nužno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja.

44.

1. Rješenje o prekršaju bez pozivanja i ispitivanja okrivljenog

Član 205.

Rješenje o prekršaju kojim se okrivljeni oglašava krivim može se donijeti bez pozivanja i ispitivanja okrivljenog ako je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnesen na osnovu prijave radnika policije odnosno drugog ovlašćenog službenog lica na osnovu neposrednog zapažanja ili službene dokumentacije, ili ako je zahtjev podnesen na osnovu isprave sačinjene prema službenoj evidenciji organa ovlašćenog za podnošenje zahtjeva, ako se iz zahtjeva, priložene dokumentacije i drugih dokaza osnovano može uzeti da je okrivljeni učinio prekršaj.

Rješenje o prekršaju po odredbama prethodnog stava može se donijeti za prekršaj za koji je propisana samo novčana kazna.

Pod uslovima iz stava 1. ovog člana rješenje o prekršaju kojim se okrivljeni oglašava krivim za prekršaj može se donijeti bez pozivanja i ispitivanja okrivljenog i u slučaju kada je za prekršaj pored novčane kazne propisana i kazna zatvora, ako sudija za prekršaje nađe da, s obzirom na prirodu prekršaja, okolnosti pod kojima je prekršaj izvršen i lična svojstva okrivljenog treba izreći novčanu kaznu.

Protiv rješenja iz stava 1. i 3. ovog člana okrivljeni podnosilac zahtjeva mogu izjaviti prigovor u roku od osam dana.

Ako okrivljeni ili podnosilac zahtjeva u određenom roku podnesu prigovor, rješenje o prekršaju stavit će se van snage i nastavit će se redovan postupak.

Ako je jednim rješenjem kažnjeno više okrivljenih pa su samo neki od njih uložili prigovor, rješenje o prekršaju staviće se van snage i nastaviti redovan postupak samo u odnosu na te okrivljene.

Rješenje doneseno u redovnom postupku ne može za okrivljenog biti nepovoljnije od rješenja koje je povodom njegovog prigovora stavljeno van snage.

2. Saopćenje rješenja okrivljenom

Član 206.

Rješenje o prekršaju saopćava se okrivljenom, po pravilu, odmah nakon što su izvedeni potrebni dokazi.

Okrivljenom koji je odsutan rješenje o prekršaju se saopćava dostavljanjem ovjerenog prijepisa rješenja.

3. Pismena izrada i dostavljanje rješenja o prekršaju

Član 207.

Rješenje o prekršaju mora se pismeno izraditi u roku od osam dana od dana kada su završene sve radnje u prekršajnom postupku.

Pismeno izrađeno rješenje o prekršaju sadrži uvod , izreku, obrazloženje, uputstvo o pravnom lijeku, kao i broj, datum potpis sudije za prekršaje i pečat suda.

Uvod rješenja sadrži naziv i sastav suda, ime i prezime mjesto boravka okrivljenog, odnosno naziv i sjedište okrivljenog pravnog lica, prekršaj koji je predmet postupka, zakonski osnov po kome je rješenje doneseno i datum donošenja rješenja.

45.

Izreka rješenja sadrži lične podatke o okrivljenom (član 166. stav 2.) i odluku kojom se okrivljeni oglašava krivim za prekršaj ili se postupak obustavlja.

Ako se okrivljeni oglašava krivim izreka rješenja mora sadržavati potrebne podatke navedene u članu 208. ovog Zakona.

Obrazloženje rješenja sadrži podatke iz člana 209. ovog Zakona.

Uputstvo o pravnom lijeku sadrži pouku o tome ko ima pravo žalbe protiv rješenja o prekršaju, u kom roku se žalba može izjaviti, kome se sudu predaje i koji sud o žalbi odlučuje.

Član 208.

Izreka rješenja o prekršaju kojim se okrivljeni oglašava krivim mora sadržavati;

1. prekršaj za koji se okrivljeni oglašava krivim uz naznačenje činjenica i okolnosti koje čine obilježje prekršaja, kao i one od kojih zavisi primjena određene odredbe, zakona ili drugog propisa;
1. odredbe zakona ili drugog propisa kojim je prekršaj propisan;
1. kaznu koja se izriče;
1. zaštitnu mjeru koja se izriče i na osnovu kojeg propisa;
1. odluku o uračunavanju zadržavanja ili pritvora u izrečenu kaznu;
1. odluku o troškovima prekršajnog postupka,
1. odluku o imovinsko-pravnom zahtjevu.

Ako je okrivljenom izrečena novčana kazna, u izreci rješenja o prekršaju će se naznačiti u kojem roku okrivljeni treba da tu kaznu plati i način zamjene novčane kazne u kaznu zatvora, odnosno da će se novčana kazna u slučaju neplaćanja naplatiti prinudnim putem.

Član 209.

U obrazloženju rješenja o prekršaju ukratko će se iznijeti sadržina zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i sadržina odbrane okrivljenog, a zatim će se određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga se uzimaju kao dokazane ili nedokazane uz ocjenu protivrječnih dokaza, razlozi iz kojih nisu uvaženi prijedlozi za izvođenje pojedinih dokaza i navest će se propisi na kojima se zasniva izreka rješenja. U pogledu troškova prekršajnog postupka navest će se na šta se oni odnose, u kom iznosu i osnov te odluke.

U obrazloženju rješenja kojim se protiv okrivljenog obustavlja postupak, navest će se razlozi zbog kojih se obustavlja postupak i propis na osnovu kojeg je to učinjeno.

U obrazloženju rješenja kojim je okrivljeni oglašen krivim navest će se i okolnosti koje su uzete u obzir pri odmjeravanju kazne (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), razlozi zbog kojih je kazna ublažena ili izrečen ukor, zaštitna mjera ili mjera oduzimanja imovinske koristi, a u slučaju kada je za prekršaj alternativno propisana novčana kazna ili kazna zatvora, a sud je izrekao kaznu zatvora, dužan je posebno obrazložiti iz kojih razloga je izrekao tu kaznu.

Član 210.

Pogrješke u pisanju imena i brojeva kao i druge očigledne pogrješke u pisanju i računanju u rješenju o prekršaju ispravljaju se po službenoj dužnosti ili na prijedlog okrivljenog, podnosioca zahtjeva ili oštećenog.

46.

Ispravka će se vršiti posebnim rješenjem i unijeti u izvornik.

Ako se radi o pogrješkama u pogledu tački 1., 2. i 3. stav 1. člana 208. ovog Zakona, ispravljeni prijepisi rješenja dostavit će se licima koja imaju pravo žalbe protiv rješenja. U ovom slučaju rok za žalbu teče od dana dostavljanja ispravljenog prijepisa rješenja.

Član 211.

Kada se okrivljenom rješenje o prekršaju kojim je oglašen krivim saopći usmeno, odstavit će mu se i pismeni otpravak rješenja samo ako to okrivljeni zatraži. Ako okrivljeni zatraži da mu se dostavi prijepis rješenja sudija za prekršaje dužan je da rješenje dostavi najkasnije u roku od osam dana, a ako se određuje izvršenje rješenja o prekršaju prije njegove pravosnažnosti, prijepis rješenja mora se okrivljenom dostaviti najkasnije u roku od 24 sata.

Izjava okrivljenog, u smislu prethodnog stava, unosi se u zapisnik uz njegov potpis.

Član 212.

Ovjerni prijepis rješenja o prekršaju dostavlja se podnosiocu zahtjeva i okrivljenom, ukoliko se nisu odrekli prava na žalbu odnosno izjavili da im se rješenje ne dostavlja.

Ostalim licima koja imaju pravo na žalbu ovjereni prijepis rješenja o prekršaju dostavit će se ukoliko se nisu odrekli prava na žalbu, odnosno izjavili da im se rješenja ne dostavljaju.

XXIX. ŽALBA PROTIV RJEŠENJA O PREKRŠAJU

1. Izjava žalbe

Član 213.

Protiv rješenja o prekršaju kojim je prekršajni postupak obustavljen žalbu može izjaviti podnosilac zahtjeva.

Žalbu protiv rješenja o prekršaju kojim se okrivljeni oglašava krivim mogu izjaviti okrivljeni i podnosilac zahtjeva.

Oštećeni koji nije podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka žalbu može izjaviti samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

U korist okrivljenog žalbu mogu izjaviti i njegov bračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, branilac, zakonski zastupnik, usvojilac i usvojenik, ali ne i protiv njegove volje.

U korist okrivljenog pravnog lica žalbu može izjaviti njegov predstavnik.

Ako je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta čiji vlasnik nije okrivljeni, vlasnik predmeta može izjaviti žalbu samo u pogledu odluke o toj mjeri.

Član 214.

Žalba se izjavljuje u roku od osam dana od dana usmenog saopćenja rješenja, odnosno od dana dostavljanja rješenja o prekršaju.

47.

Član 215.

Žalba ovlašćenog lica, odnosno organa, odlaže izvršenje rješenja o prekršaju, osim u slučajevima kad je ovim Zakonom drukčije određeno.

Član 216.

Okrivljeni i podnosilac zahtjeva mogu se odreći prava na žalbu pošto je rješenje o prekršaju saopćeno, a od izjavljene žalbe mogu odustati do donošenja drugostepenog rješenja.

Odricanje i odustajanje od prava žalbe ne može se opozvati.

Odricanje maloljetnika od prava na žalbu nema pravnog dejstva.

Član 217.

Ako okrivljeni plati novčanu kaznu prije nego što rješenje o prekršaju postane pravosnažno, smatrat će se da se time odrekao prava na žalbu. Okrivljeni se mora upozoriti na to da će se smatrati da se odrekao prava na žalbu, ako novčanu kaznu plati prije pravosnažnosti rješenja.

Odricanje od prava na žalbu iz prethodnog stava nema dejstva u pogledu drugih odluka rješenja o prekršaju.

2. Sadržaj žalbe

Član 218.

Žalba sadrži naznaku rješenja o prekršaju protiv kog se izjavljuje i potpis podnosioca žalbe.

Žalba se ne mora obrazložiti već je dovoljno navesti u čemu je žalilac nezadovoljan rješenjem.

U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi.

Pozivajući se na nove činjenice žalilac je dužan da navede dokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati.

Ako žalilac u žalbi iznosi i nove dokaze, dužan je da obrazloži iz kojih razloga te dokaze nije ranije iznio, kao i da navede činjenice koje pomoću novih dokaza želi da dokaže.

Član 219.

Rješenje o prekršaju može se pobijati:

1. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka,
1. zbog povrede materijalnog propisa o prekršajima,
1. zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,
1. zbog odluke o kazni, ukoru, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi i troškovima prekršajnog postupka.

Član 220.

Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji:

1. ako je rješenje o prekršaju donio sudija koji se morao izuzeti ili je bio izuzet da vodi postupak,

48.

1. ako okrivljeni nije ispitan prije donošenja rješenja o prekršaju osim u slučajevima iz člana 204. i 205. ovog Zakona,
1. ako je okrivljenom ili oštećenom uskraćeno pravo da u postupku upotrebljava svoj jezik (član 67.),
1. ako sud nije bio stvarno nadležan da rješava u toj stvari,
1. ako je povrijeđen propis prekršajnog postupka po pitanju da li je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnesen od ovlašćenog organa ili oštećenog,
1. ako u cijelosti nije odlučeno o zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka ili ako je odlučeno mimo tog zahtjeva.
1. ako se rješenje o prekršaju zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog Zakona nije moglo zasnovati osim ako je, s obzirom na druge dokaze očigledno da bi i bez tog dokaza bilo doneseno isto rješenje,
1. ako su rješenjem o prekršaju povrijeđene odredbe člana 205. stav 7. i član 224. stav 5. ovog Zakona,
1. ako je izreka rješenja o prekršaju nerazumljiva, protivrječna sama sebi ili razlozima rješenja ili ako rješenje uopće nema razloga ili u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri protivrječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna protivrječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja i sadržine isprava ili zapisnika o iskazima datim u prekršajnom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako sudija u toku postupka ili prilikom donošenja rješenja o prekršaju nije primijenio ili je pogrešno primijenio neku odredbu ovog zakona ili je u postupku povrijeđeno pravo odbrane, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje rješenja o prekršaju.

Član 221.

Povreda materijalnog propisa o prekršajima postoji ako je povrijeđen taj propis po pitanju:

1. da li je radnja opisana u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka prekršaj,

2. da li ima okolnosti koje isključuju odgovornost za prekršaj,

3. da li ima okolnosti koje isključuju gonjenje za prekršaj, a naročito da li je nastupila zastarjelost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka ili je stvar već pravosnažno rješena,

4. da li je u pogledu prekršaja koji je predmet zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka primjenjen zakon ili drugi propis koji se ne može primijeniti,

5. da li je odlukom o kazni, ukoru, zaštitnoj mjeri ili mjeri oduzimanja imovinske koristi prekoračio ovlašćenje koje sudija ima po zakonu,

6. da li su povrijeđene odredbe o uračunavanju zadržavanja odnosno pritvora u kaznu.

Član 222.

Rješenje o prekršaju može se pobijati zbog pogrješno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kad je neka odlučna činjenica pogrješno utvrđena ili nije utvrđena.

Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi.

49.

Član 223.

Rješenje o prekršaju može se pobijati zbog odluke o kazni kad nije prekoračeno zakonsko ovlašćenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja. Odluka o kazni može se pobijati i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne ili što sud nije izrekao ukor iako su za to postojali zakonski uslovi.

Rješenje o prekršaju u pogledu zaštitne mjere ili oduzimanja imovinske koristi može se pobijati ako ne postoje povrede zakona, ali je sud nepravilno izrekao ove mjere ili ih nije izrekao iako su za to postojali zakonski uslovi.

Rješenje o prekršaju može se pobijati u pogledu odluke o troškovima postupka kada je ta odluka donesena protivno odredbama ovog Zakona.

3. Postupak po žalbi

Član 224.

Neblagovremenu ili nedozvoljenu žalbu, odnosno prigovor odbacit će rješenjem općinski sud za prekršaje.

Protiv rješenja iz prethodnog stava žalba se može izjaviti u roku od tri dana.

Kad općinski sud za prekršaje koji je donio rješenje o prekršaju, povodom žalbe nađe da je postupak nepotpun, a da je to moglo biti od uticaja na pravilnost i zakonitost rješenja o prekršaju prije dostavljanja žalbe Kantonalnom sudu za prekršaje upotpunit će postupak u granicama navoda u žalbi.

Ako općinski sud za prekršaje ne postupi po odredbi prethodnog stava, Kantonalni sud za prekršaje može od tog suda pribaviti izvještaj o povredama koje mogu biti od značaja za pravilnost i zakonitost rješenja o prekršaju, a može zahtijevati i da se provjere navodi žalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica.

Ako u slučaju iz stav 3. i 4. ovog člana općinski sud za prekršaje utvrdi da je žalba koja je izjavljena u korist okrivljenog osnovana, ranije rješenje o prekršaju će staviti van snage i donijeti novo rješenje o prekršaju, s tim da novo rješenje o prekršaju ne može biti za okrivljenog nepovoljnije.

Općinski sud za prekršaje će ranije rješenje o prekršaju uvijek staviti van snage i rješenjem prekršajni postupak obustaviti, ako povodom žalbe okrivljenog utvrdi da postoji koji od razloga iz člana 142. stav 2. ili član 202. ovog Zakona.

Član 225.

Žalbu sa spisima predmeta općinski sud za prekršaje dostavlja Kantonalnom sudu za prekršaje u roku od tri dana nakon što je utvrdio da su protekli rokovi za izavljivanje žalbe licima, odnosno organima koji su po ovom Zakonu ovlašćeni da izjave žalbu, odnosno od dana kad je postupak upotpunjen.

Član 226.

Kantonalni sud za prekršaje će odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili nedozvo-ljenu ako je to propustio da uradi općinski sud za prekršaje. Rješavajući o žalbi Kantonalni sud za prekršaje može rješenje o prekršaju potvrditi, preinačiti ili ukinuti.

50.

Kantonalni sud za prekršaje ispituje rješenje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, ali mora uvijek po službenoj dužnosti ispitati:

1. da li postoji bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz člana 220. stav 1. tačka 1. i 4. do 9. ovog Zakona;

2. da li je na štetu okrivljenog povrijeđen materijalni propis o prekršaju.

Ako žalba izjavljena u korist okrivljenog ne sadrži obrazloženje (član 218. stav 2.) i razloge (član 219.) Kantonalni sud za prekršaje će se ograničiti na ispitivanje povreda iz tačke 1. i 2. prethodnog stava, kao i na ispitivanje odluke o kazni, ukoru, zaštitnim mjerama i oduzimanju imovinske koristi.

O svim žalbama Kantonalni sud za prekršaje odlučuje jednim rješenjem.

Član 227.

Kantonalni sud za prekršaje odbit će žalbu i potvrditi prvostepeno rješenje kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija ili da nema drugih razloga zbog kojih se rješenje može ukinuti ili preinačiti.

Član 228.

Kantonalni sud za prekršaje će uvažavajući žalbu ili po službenoj dužnosti preinačiti prvostepeno rješenje ako utvrdi da su odlučne činjenice u prvostepenom postupku utvrđene i da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje ima donijeti drukčije rješenje ili ako nađe da po stoje takve povrede zakona koje se mogu otkloniti bez ukidanja prvostepenog rješenja, ili da prilikom odmjeravanja kazne, odnosno izricanja ukora, zaštitne mjere, mjere oduzimanja imovinske koristi, određivanja troškova prekršajnog postupka ili odlučivanja o imovinsko-pravnom zahtjevu nisu uzete u obzir okolnosti koje su od uticaja za pravilno donošenje ovih odluka, ili ako okolnosti koje su uzete u obzir nisu pravilno ocijenjene.

Kantonalni sud za prekršaje prvostepeno rješenje će preinačiti i kad nađe da je općinski sud za prekršaje pogrješno ocijenio isprave i dokaze koje nije sam izveo, a odluka je zasnovana na tim dokazima.

Član 229.

Kantonalni sud za prekršaje će, uvažavajući žalbu ili po službenoj dužnosti, ukinuti prvostepeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak, ako utvrdi da postoji povreda odredaba prekršajnog postupka koja je bila ili mogla biti od uticaja na zakonito rješavanje prekršajne stvari, ili ako nađe da zbog pogrješno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba sprovesti novi postupak. Iz istih razloga može se prvostepeno rješenje i djelimično ukinuti, ako se pojedini dijelovi rješenja mogu izdvojiti bez štete za pravilno odlučivanje.

Ako Kantonalni sud za prekršaje utvrdi da općinski sud za prekršaje nije bio stvarno nadležan za rješavanje prvostepeno će rješenje ukinuti i predmet uputiti stvarno nadležnom organu.

51.

Ćlan 230.

Ako Kantonalni sud za prekršaje povodom ma čije žalbe utvrdi da su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist okrivljenog koji se žalio, od koristi i za kojeg od saokrivljenih koji nije izjavio žalbu ili je nije izjavio u tom pravcu postupit će po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.

Član 231.

Ako je izjavljena žalba samo u korist okrivljenog drugostepeno rješenje o prekršaju se ne smije izmijeniti na njegovu štetu u odnosu na pravnu kvalifikaciju prekršaja i na sankciju.

Član 232.

U obrazloženju rješenja Kantonalni sud za prekršaje treba da ocijeni žalbene navode i da ukaže na povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Kad se prvostepeno rješenje o prekršaju ukine zbog povreda odredaba prekršajnog postupka, u obrazloženju rješenja će se navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povreda sastoji.

Kad se prvostepeno rješenje ukida zbog pogrješno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navest će se u čemu se sastoje nedostaci postupka odnosno zašto su novi dokazi i nove činjenice važni i od uticaja za donošenje pravilne odluke.

Član 233.

Kantonalni sud za prekršaje vratit će sve spise predmeta općinskom sudu za prekršaje sa dovoljnim brojem ovjerenih prijepisa svog rješenja o prekršaju radi dostavljanja okrivljenom, podnosiocu zahtjeva i drugim zainteresovanim licima.

Član 234.

Općinski sud za prekršaje je dužan da izvede sve radnje i raspravi sva sporna pitanja na koja je ukazao Kantonalni sud za prekršaje u svom rješenju. Pri donošenju novog rješenja općinski sud za prekršaje vezan je zabranom propisanom u članu 231. ovog Zakona .

XXX. VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Ponavljanje postupka

Član 235.

Prekršajni postupak završen pravosnažnim rješenjem o prekršaju, može se ponoviti u korist kažnjenog:

1. ako se dokaže da je rješenje zasnovano na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka;
1. ako se dokaže da je do rješenja došlo usljed krivičnog djela sudije za prekršaje ili drugog službenog lica koje je učestvovalo u postupku;

52.

1. kad se utvrdi da je kažnjeni za istu radnju već kažnjen u prekršajnom postupku ili za istu radnju prije donošenja rješenja o prekršaju proglašen krivim u krivičnom postupku ili u postupku po privrednim prestupima;
1. kad se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji bi doveli do drukčijeg rješenja da su bili poznati u ranijem postupku.

Član 236.

Činjenice iz tačke 1. i 2. prethodnog člana dokazuju se pravosnažnom presudom da su navedena lica oglašena krivim za odnosna krivična djela. Ako se postupak protiv lica ne može sprovesti zbog toga što su umrla ili što postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, činjenice iz tačke 1. i 2. prethodnog člana mogu se utvrditi i drugim dokazima.

Član 237.

Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka mogu podnijeti kažnjeni i podnosilac zahtjeva, a poslije smrti kažnjenog zahtjev mogu podnijeti i ostala lica navedena u članu 213. stav 4. ovog Zakona.

Član 238.

Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka može se podnijeti:

1. u slučajevima iz tač. 1. i 2. člana 235. ovog Zakona u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti presude;

2. u slučaju iz tačke 3. člana 235. ovog Zakona u roku od tri mjeseca od dana saznanja za pravosnažnost presude u krivičnom postupku odnosno u postupku po privrednim prestupima, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti presude.

3. u slučaju iz tačke 4. člana 235. ovog Zakona u roku od 30 dana od dana saznanja za nove dokaze i činjenice, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana pravosnažnosti rješenja o prekršaju.

Član 239.

Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka može se podnijeti i pošto je rješenje o prekršaju izvršeno i bez obzira na zastarjelost.

Član 240.

O zahtjevu za ponavljanje prekršajnog postupka rješava općinski sud za prekršaje koji je donio prvostepeno rješenje o prekršaju.

U zahtjevu se mora navesti po kom zakonskom osnovu se traži ponavljanje i kojim dokazima se potkrepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. Ako zahtjev ne sadrži ove podatke, sud će pozvati podnosioca da u određenom roku zahtjev dopuni.

Zahtjev će se odbaciti rješenjem ako općinski sud za prekršaje, na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijelo neovlašćeno lice, ili da je neblagovremeno podnesen ili da nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka ili da činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje, ili da podnosilac zahtjeva nije postupio u skladu sa prethodnim stavom.

53.

Član 241.

Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka ne odlaže izvršenje rješenja, ali općinski sud za prekršaje, ako ocijeni da zahtjev može biti uvažen, može odlučiti da se odloži izvršenje dok se ne odluči o zahtjevu za ponavljanje postupka.

Rješenjem kojim se dozvoljava ponavljanje postupka odlaže se izvršenje rješenja protiv koga je ponavljanje dozvoljeno.

Ako se dozvoli ponavljanje postupka u ponovnom postupku općinski sud za prekršaje je vezan zabranom iz člana 231. ovog Zakona.

2. Zahtjev za sudsku zaštitu.

Član 242.

Zahtjev za sudsku zaštitu dozvoljen je protiv rješenja o prekršaju koje je donio Kantonalni sud za prekršaje.

Zahtjev za sudsku zaštitu može podnijeti kažnjeni i u njegovu korist lica iz člana 213. stav 4. ovog Zakona.

O zahtjevu za sudsku zaštitu rješava Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud).

Zahtjev za sudsku zaštitu ne odlaže izvršenje rješenja, ali na zahtjev kažnjenog Vrhovni sud može narediti nadležnom organu da odloži odnosno prekine izvršenje rješenja dok ne odluči o zahtjevu, ako ima osnova iz kojih može zaključiti da će udovoljiti zahtjevu.

Član 243.

Zahtjev za sudsku zaštitu može se izjaviti protiv rješenja Kantonalnog suda za prekršaje donesenog u drugom stepenu kad je izrečena:

- kazna zatvora;

- pojedinačna novčana kazna u iznosu preko 500 KM odgovornom licu u pravnom licu ili drugom pojedincu, ili preko 1.000 KM pojedincu u vršenju samostalne djelatnosti, ili preko 2.000 KM pravnom licu;

- zaštitna mjera zabrane vršenja samostalne djelatnosti;

- zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima vozaču motornog vozila po zanimanju;

- zaštitna mjera oduzimanja predmeta ako vrijednost oduzetog predmeta iznosi preko 1.000 KM

- mjera oduzimanja imovinske koristi, ako imovinska korist prelazi iznos od 1.000 KM.

Član 244.

Zahtjev za sudsku zaštitu može se izjaviti u sljedećim slučajevima:

1. ako je rješenjem o prekršaju povrijeđen materijalni propis;

2. ako je u prekršajnom postupku učinjena povreda odredaba postupka koja je uticala ili je mogla uticati na zakonito i pravilno donošenje rješenja o prekršaju (bitna povreda postupka);

54.

3. ako je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno ili ako je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja.

Član 245.

Zahtjev za sudsku zaštitu podnosi se u roku od osam dana od dana prijema rješenja o prekršaju donesenog u drugom stepenu.

Zahtjev za sudsku zaštitu predaje se pismeno Vrhovnom sudu.

Član 246.

Vrhovni sud odlučuje o zahtjevu za sudsku zaštitu u nejavnoj sjednici, u vijeću sastavljenom od trojice sudija.

O nejavnoj sjednici Vrhovni sud će obavijestiti nadležnog tužioca, ako je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka podnio tužilac.

Član 247.

Vrhovni sud će odbiti zahtjev za sudsku zaštitu kao neosnovan ako utvrdi da ne postoji povreda zakona na koju se ukazuje u zahtjevu.

Član 248.

U pogledu postupka za rješavanje o zahtjevu za sudsku zaštitu, shodno se primjenjuju odredbe člana 420. i 422. stav 1, 3. i 4. člana 423. stav 1. i člana 424. Zakona o krivičnom postupku (“Službeni list SFRJ”, broj: 4/77 i 14/85).

3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti

Član 249.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti može se podići protiv drugostepenog rješenja Kantonalnog suda za prekršaje, kao i rješenja iz člana 226. stav 1. ovog Zakona kojim je povrijeđen zakon ili drugi propis koji predviđa prekršaje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti podiže nadležni tužilac u roku od tri mjeseca od dana kada je kažnjenom licu uručeno rješenje po žalbi.

Član 250.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može se podići ako je Vrhovni sud rješavao po zahtjevu za sudsku zaštitu .

Član 251.

O zahtjevu za zaštitu zakonitosti rješava Vrhovni sud u nejavnoj sjednici, u vijeću sastavljenom od trojice sudija.

O nejavnoj sjednici Vrhovni sud će uvijek obavijestiti nadležnog tužioca.

Član 252.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti ne odlaže izvršenje rješenja o prekršajima, ali Vrhovni sud pri rješavanju o zahtjevu može narediti nadležnom organu da odloži odnosno prekine izvršenje rješenja dok konačno ne odluči o podignutom zahtjevu.

55.

Član 253.

U pogledu postupka za rješavanje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti shodno se primjenjuju odredbe člana 420., 421., 422., stav 1., 3. i 4. člana 424. Zakona o krivičnom postupku .

XXXI. POSEBNI POSTUPCI

1. Postupak prema maloljetnicima

Član 254.

U prekršajnom postupku prema starijem maloljetniku primjenjuju se odredbe ove glave, a ostale odredbe prekršajnog postupka predviđene ovim Zakonom samo ako nisu u suprotnosti sa odredbama ove glave.

Član 255.

Kod preduzimanja radnji prema maloljetnom učiniocu prekršaja u njegovom prisustvu, a naročito pri njegovom ispitivanju, lica koja učestvuju u postupku dužna su da pristupaju obazrivo, vodeći računa o duševnoj razvijenosti, osjetljivosti i ličnim svojstvima maloljetnika.

Član 256.

Niko ne može biti oslobođen od dužnosti da svjedoči o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanja njegove ličnosti i prilika u kojima živi.

Član 257.

Kad je stariji maloljetnik učestvovao u izvršenju prekršaja zajedno sa punoljetnim licima, postupak prema njemu će se izdvojiti i sprovesti po odredbama ove glave.

Iz opravdanih razloga može se postupak prema starijem maloljetniku voditi zajedno sa postupkom protiv punoljetnih lica i sprovesti po općim odredbama ovog Zakona.

Kad se sprovodi jedinstven postupak, u smislu odredbe prethodnog stava u pogledu starijih maloljetnika primjenit će se odredbe člana 255. i 256. ovog Zakona.

Član 258.

U postupku prema starijim maloljetnicima, organ starateljstva i roditelj odnosno staratelj maloljetnika imaju pravo da se upoznaju sa tokom postupka, da u toku postupka stavljaju prijedloge i da ukazuju na činjenice i dokaze koji su od važnosti za donošenje pravilne odluke.

Član 259.

Prekršajni postupak prema starijem maloljetniku je hitan.

56.

Član 260.

Općinski sud za prekršaje može odlučiti da se ne pokrene prekršajni postupak protiv starijeg maloljetnika, ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se postupak vodi s obzirom na prirodu prekršaja i okolnosti pod kojima je prekršaj učinjen, raniji život maloljetnika i njegova lična svojstva.

U slučaju iz prethodnog stava rješenjem će se odbaciti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sa navođenjem razloga zbog kojih je zahtjev odbačen.

Član 261.

Protiv rješenja o prekršaju donesenog u postupku prema maloljetniku kojim je maloljetnik oglašen krivim za prekršaje, žalbu mogu izjaviti pored lica iz člana 213. stav 2., 4., 5. i 6. ovog Zakona, još i staratelj, brat, sestra i hranilac starijeg maloljetnika.

Lica iz prethodnog stava mogu izjaviti žalbu u korist starijeg maloljetnika i protiv njegove volje.

Član 262.

Zahtjev za sudsku zaštitu u postupku prema starijem maloljetniku može se podnijeti kako u slučaju kad je povrijeđen zakon, tako i kad je nepravilno primijenjena kazna ili zaštitna mjera prema maloljetniku.

Član 263.

Ako je protiv starijeg maloljetnika pokrenut prekršajni postupak za prekršaj za koji je propisana kazna zatvora, prije donošenja rješenja o prekršaju pribavit će se mišljenje organa starateljstva o ličnosti maloljetnika.

U slučaju iz prethodnog stava organ starateljstva ukazaće sudu na sve okolnosti koje su od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, a naročito na ranije vladanje maloljetnika i na njegove porodične prilike.

Član 264.

Kad općinski sud za prekršaje utvrdi da maloljetnik u vrijeme izvršenja prekršaja nije imao navršenih 16 godina života, odbacit će zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka odnosno obustavit će prekršajni postupak, a maloljetnika će poučiti da ubuduće ne vrši prekršaje.

U slučaju iz prethodnog stava općinski sud za prekršaje će obavijestiti roditelje odnosno staratelja maloljetnika kao i organ starateljstva o prekršaju koji je učinjen, a po potrebi može to saopćiti i školi odnosno organizaciji ili zajednici u kojoj maloljetnik radi ili u kojoj je smješten.

2. Naplata novčane kazne na licu mjesta

Član 265.

Kada su posebnim propisima određena lica ovlašćena da na licu mjesta izriču i naplaćuju novčane kazne, o naplaćenoj novčanoj kazni izdaje se potvrda u kojoj se označuje koji je prekršaj učinjen i kolika je novčana kazna izrečena i naplaćena.

57.

Nije dozvoljeno naplaćivanje novčane kazne na licu mjesta za više prekršaja učinjenih u sticaju.

Protiv naplate novčane kazne na licu mjesta žalba nije dopuštena.

Član 266.

Ako lice koje je učinilo prekršaj ne plati novčanu kaznu na licu mjesta, službeno lice uručit će mu poziv da novčanu kaznu uplati u roku od osam dana. U pozivu će se naznačiti na koji način će kažnjeno lice uplatiti novčanu kaznu.

Ako službeno lice ne zatekne učinioca prekršaja na licu mjesta, utvrdit će njegov identitet, a zatim će mu dostaviti poziv iz prethodnog stava.

Ako lice koje je učinilo prekršaj odbije da novčanu kaznu plati na licu mjesta, ili ako novčanu kaznu ne uplati u roku iz stava 1. ovog člana, ovlašćeni organ će podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.

U postupku pokrenutom po zahtjevu koji je podnesen u smislu odredbe prethodnog stava, ne može se izreći strožija novčana kazna od kazne koja se može naplatiti na licu mjesta.

XXXII. POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE I ZA POVRAĆAJ NOVČANIH

IZNOSA LICIMA U SLUČAJU NEOPRAVDANOG KAŽNJAVANJA

1. Naknada štete zbog neopravdanog kažnjavanja

Član 267.

Pravo na naknadu štete zbog neopravdanog kažnjavanja ima lice kome je bila pravosnažno izrečena kazna zatvora, koju je izdržalo, a kasnije je povodom vanrednog pravnog lijeka postupak pravosnažno obustavljen.

Pravo iz prethodnog stava ne pripada kažnjenom licu:

1. ako je povodom vanrednog pravnog lijeka postupak obustavljen iz razloga što je oštećeni kao podnosilac zahtjeva odustao od zahtjeva,

2. ako je u ponovnom postupku doneseno rješenje kojim je prekršajni postupak obustavljen zbog zastarjelosti gonjenja do koje je došlo usljed nedostižnosti kažnjenog da se ponovni postupak okonča,

3. ako je kažnjeno lice svojim lažnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzrokovalo svoje kažnjavanje, osim ako je na to bilo prinuđeno, ili ako se nije žalilo na prvostepeno rješenje.

Član 268.

Odredbe prethodnog člana shodno se primjenjuju na lice:

1. prema kome je određeno izvršenje kazne prije pravosnažnosti rješenja o prekršaju, pa povodom žalbe prekršajni postupak bude obustavljen,

58.

2. koje je izdržalo kaznu zatvora, pa mu povodom vanrednog pravnog lijeka ili povodom žalbe izjavljene protiv rješenja kojim je određeno izvršenje rješenja prije njegove pravosnažnosti, bude izrečena kazna zatvora u trajanju kraćem od kazne koju je izdržalo, kao i u slučaju kada je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom.

2. Povraćaj novčanih iznosa

Član 269.

Lice kome je u prekršajnom postupku neopravdano izrečena novčana kazna, mjera oduzimanja imovinske koristi ili zaštitna mjera oduzimanja predmeta, ima pravo na povraćaj plaćene novčane kazne, povraćaj oduzete imovinske koristi, povraćaj predmeta ili novčane vrijednosti oduzetog predmeta (u daljem tekstu: povraćaj novčanog iznosa).

Smatra se da je lice neopravdano kažnjeno ako je u slučaju preinačenja pravosnažnog rješenja o prekršaju ili ukidanju pravosnažnog rješenja o prekršaju postupak protiv njega pravosnažno obustavljen.

Povraćaj novčanog iznosa ne može zahtijevati kažnjeno lice koje je svojim lažnim priznanjem prouzrokovalo kažnjavanje.

Član 270.

Poslije smrti neopravdano kažnjenog lica naknadu štete odnosno povraćaj novčanog iznosa mogu tražiti njegov bračni drug i njegovi srodnici koje je on po zakonu bio dužan da izdržava.

Član 271.

Pravo neopravdano kažnjenog lica i lica koje je ono po zakonu bilo dužno da izdržava, da traži naknadu štete, odnosno povraćaj novčanog iznosa, zastarijeva za jednu godinu dana od pravosnažnosti rješenja o prekršaju kojim je prekršajni postupak bio obustavljen.

Ako je zahtjev za naknadu štete, odnosno povraćaj novčanog iznosa stavilo neopravdano kažnjeno lice, poslije njegove smrti lica iz člana 270. ovog Zakona mogu produžiti postupak za ostvarivanje zahtjeva u roku od tri mjeseca od dana smrti neopravdano kažnjenog lica i to samo u granicama ranije postavljenog zahtjeva.

Ako se neopravdano kažnjeno lice odreklo zahtjeva za naknadu štete, odnosno povraćaj novčnog iznosa poslije njegove smrti, zahtjev se ne može postaviti.

Član 272.

Ovlašćeno lice dužno je da se sa svojim zahtjevom za naknadu štete obrati Ministarstvu pravde Kantona, radi sporazuma o postojanju štete i visini naknade.

Ako do sporazuma ne dođe u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva, ovlašćeno lice može podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Kantona sudu u roku od 30 dana od dana isteka roka za postizanje sporazuma.

Zahtjev za povraćaj novčanog iznosa podnosi se Ministarstvu finansija Kantona, odnosno nadležnom organu za poslove finansija općine u čiju korist je uplaćen novčani iznos.

59.

Ako nadležni organ odbije zahtjev ili u roku od dva mjeseca ne donese rješenje po zahtjevu, ovlašćeno lice može svoj zahtjev ostvariti tužbom za naknadu štete kod suda u roku iz prethodnog stava.

Član 273.

Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdano kažnjavanje lica prikazivan u javnom sredstvu informisanja i time bio povrijeđen ugled tog lica, sud za prekršaje će na njegov zahtjev, objaviti u javnom sredstvu informisanja saopćenje o rješenju iz koga proizilazi neopravdanost ranijeg kažnjavanja. Ako slučaj nije prikazivan u sredstvu javnog informisanja, ovakvo saopćenje će se na zahtjev tog lica, dostaviti organu ili organizaciji u kojoj lice radi. Poslije smrti kažnjenog lica pravo na podnošenje ovog zahtjeva pripada njegovom bračnom drugu, djeci, roditeljima, braći i sestrama.

Zahtjev iz prethodnog stava može se podnijeti i ako nije stavljen zahtjev za naknadu štete.

Zahtjev iz stava 1. i 2. ovog člana podnosi se u roku od šest mjeseci općinskom sudu za prekršaje koji je donio rješenje u prvom stepenu.

Prilikom rješavanja o zahtjevu shodno se primjenjuju odredbe člana 267. ovog Zakona.

XXXIII. ZAMJENA NOVČANE KAZNE U KAZNU ZATVORA NA OSNOVU

RJEŠENJA O PREKRŠAJU KOJA SU DONIJELI DRUGI DRŽAVNI

Član 274.

Kada je nadležni organ, osim suda izrekao novčanu kaznu fizičkom licu u prekršajnom postupku, a kazna nije mogla biti naplaćena ni prinudnim putem, na prijedlog tog organa, općinski sud za prekršaje zamijenit će tu kaznu u kaznu zatvora po odredbama ovog Zakona.

O žalbi protiv rješenja iz prethodnog stava rješava Kantonalni sud za prekršaje.

XXXIV. IZVRŠENJE RJEŠENJA O PREKRŠAJU

Član 275.

Rješenje o prekršaju izvršava se kad postane pravosnažno, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno i ako za izvršenje ne postoje zakonske smetnje.

Rješenje o prekršaju kojim je izrečena novčana kazna ili je odlučeno o naknadi troškova postupka i naknadi štete, ili je izrečena mjera oduzimanja imovinske koristi, izvršava se kad istekne u rješenju određeni rok za plaćanje kazne, troškova postupka, naknade štete odnosno imovinske koristi .

60.

Član 276.

Rješenje o prekršaju može se izvršiti i prije njegove pravosnažnosti u slijedećim slučajevima:

1. ako okrivljeni ne može da dokaže svoj identitet ili nema stalnog boravišta u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine ili ako odlazi u inostranstvo radi boravka, a općinski sud za prekršaje nađe da postoji osnovana bojazan da će okrivljeni osujetiti izvršenje izrečene kazne,

2. ako je okrivljenom izrečena kazna zatvora za teži prekršaj javnog reda i mira, a općinski sud za prekršaje nađe da postoji osnovana bojazan da će okrivljeni nastaviti sa vršenjem istovrsnih prekršaja ili da će osujetiti izvršenje kazne zatvora.

U slučajevima iz prethodnog stava općinski sud za prekršaje će u rješenju o prekršaju ili posebnim rješenjem odrediti da okrivljeni i prije pravosnažnosti rješenja pristupi izvršenju izrečene kazne.

Ako okrivljeni izjavi žalbu protiv rješenja kojim je određeno izvršenje rješenja prije njegove pravosnažnosti, općinski sud za prekršaje je dužan da žalbu sa spisom predmeta dostavi Kantonalnom sudu za prekršaje u roku od 24 sata, računajući od sata kada je žalbu primio, a Kantonalni sud za prekršaje dužan je da po žalbi odluči i svoje rješenje dostavi općinskom sudu za prekršaje u roku od 48 sati, računajući od sata prijema spisa predmeta.

Član 277.

Rješenje o prekršaju doneseno u postupku prema starijem maloljetniku ne može se izvršiti prije pravosnažnosti.

1. Izvršenje kazni i zaštitnih mjera

Član 278.

Kazna zatvora, novčana kazna i zaštitna mjera izvršavaju se po propisima o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

O izvršenoj uplati novčane kazne i troškova prekršajnog postupka Zavod za platni promet odmah će obavijestiti nadležni sud za prekršaje dostavljanjem primjerka izvještaja o izvršenoj uplati sa dnevnim izvodom za odgovarajuće uplatne račune.

2. Izvršenje rješenja o troškovima prekršajnog postupka

Član 279.

Rješenje o prekršaju u dijelu o troškovima prekršajnog postupka izvršava općinski sud za prekršaje koji je u prvom stepenu donio rješenje.

Prinudna naplata troškova prekršajnog postupka vrši se po propisima koji važe za prinudnu naplatu poreza, s tim što se ti troškovi ne mogu prinudno naplatiti izvršenjem na nepokretnostima.

61.

3. Izvršenje rješenja o naknadi štete

Član 280.

Izvršenje rješenja o prekršaju u dijelu koji se odnosi na naknadu štete vrši se na zahtjev oštećenog po pravilima izvršnog postupka pred sudovima.

Pravosnažno rješenje o prekršaju je izvršni naslov u izvršnom postupku.

4. Izvršenje rješenja o oduzimanju imovinske koristi

Član 281.

Izvršenje rješenja o prekršaju u dijelu koji se odnosi na oduzimanje imovinske koristi vrši se po propisima o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija.

D I O T R E Ć I

XXXV. ORGANIZACIJA I NADLEŽNOST SUDOVA ZA PREKRŠAJE

1. Opće odredbe

Član 282.

Sudovi za prekršaje (u daljem tekstu: sudovi) su samostalni državni organi koji vrše svoju funkciju u granicama nadležnosti utvrđene Ustavom Kantona i Kantonalnim zakonom.

Član 283.

Sudovi se osnivaju zakonom Kantona.

Član 284.

Sudovi su u vršenju svoje funkcije samostalni i nezavisni i sude na osnovu Ustava, zakona i drugih propisa.

Član 285.

Ovim Zakonom osnivaju se Kantonalni sud za prekršaje i općinski sudovi za prekršaje.

Član 286.

Rad sudova je javan.

Javnost rada obezbjeđuje se naročito: javnim raspravljanjem pred sudovima, davanjem obavještenja u toku postupka zainteresovanim osobama pod uslovima predviđenim zakonom, omogućavanjem javnosti da se putem sredstava javnog informi-

62.

sanja upozna sa radom sudova, obavještavanjem Skupštine Kantona i nadležnog općinskog vijeća o svom radu, objavljivanjem važnijih odluka.

Sudovi mogu, saglasno zakonu, isključiti javnost u raspravljanju pred sudom radi čuvanja tajne, zaštite morala, interesa maloljetnika ili zaštite drugih posebnih interesa društvene zajednice.

Član 287.

Sudovi su dužni jedni drugima pružati pravnu pomoć.

Državni organi i druga pravna lica dužni su pružati pomoć sudovima u vršenju poslova iz njihove nadležnosti.

Član 288.

Pravosnažne odluke sudova donesene u drugim kantonima imaju važnost i mogu se izvršiti i na području ovog Kantona.

Član 289.

Odluke, isprave i druga pojedinačna akta državnih organa i ovlašćenih organizacija u drugim kantonima imaju pred sudovima ovog Kantona istu važnost kao i takva akta državnih organa i ovlašćenih organizacija ovog Kantona.

Član 290.

Unutrašnja organizacija u sudovima, osim broja sudija, utvrđuje se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji suda.

Pravilnik iz stava 1. ovog člana donosi predsjednik suda, a na njega daje saglasnost ministar pravde Kantona.

Ćlan 291.

Propisi o radnim odnosima radnika u organima uprave shodno se primjenjuju i na radnike sudova, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Propisi o državnoj upravi, koji se odnose na rukovođenje i odgovornost funkcionera i njegovog zamjenika, shodno se primjenjuju na predsjednika suda, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Odredbe o odgovornosti zbog povrede dužnosti, utvrđene Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji suda, ne primjenjuju se na sudije.

Član 292.

Sudijama se izdaje službena legitimacija.

Ministar pravde Kantona posebnim pravilnikom propisuje obrasce i način izdavanja službene legitimacije.

Član 293.

Sudovi imaju pečat u skladu sa zakonom.

Na zgradi u kojoj su smješteni sudovi moraju biti istaknuti naziv suda i grb Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Kantona, a kada je zakonom predviđeno i zastave.

63.

2. Organizacija sudova za prekršaje

Član 294.

Sudovi za prekršaje Kantona su: Kantonalni sud za prekršaje i općinski sudovi za prekršaje.

Član 295.

Kantonalni sud za prekršaje osniva se za područje Kantona.

Član 296.

Općinski sud za prekršaje osniva se za područje jedne ili više općina.

Član 297.

Sudovi obavljaju svoju funkciju u svom sjedištu.

Općinski sudovi za prekršaje mogu izuzetno obavljati svoju funkciju i građanima pružati pravnu pomoć i izvan sjedišta suda kada je to u interesu lakšeg sprovođenja postupka (sudski dani).

Odluku o održavanju sudskih dana, po prethodno pribavljenom mišljenju suda, donosi ministar pravde Kantona.

3. Nadležnost sudova za prekršaje

Član 298.

Kantonalni sud za prekršaje je nadležan:

1. da odlučuje u drugom stepenu po žalbama izjavljenim protiv odluka općinskih sudova za prekršaje,

2. da rješava o sukobu nadležnosti između općinskih sudova za prekršaje,

Kantonalni sud za prekršaje:

- utvrđuje načelne stavove i načelna pravna shvatanja radi jedinstvene primjene zakona i drugih propisa u općinskim sudovima za prekršaje,

- pruža stručnu pomoć općinskim sudovima za prekršaje,

- donosi poslovnik o radu opće sjednice,

- vrši i druge poslove određene zakonom.

Član 299.

Kantonalni sud za prekršaje odluke iz člana 298. stava 1. tačka 1. i 2. donosi u vijeću sastavljenom od trojice sudija, od kojih je jedan predsjednik vijeća.

Član 300.

Poslove iz alineje 1. člana 298. stav 2. Kantonalni sud za prekršaje vrši u općoj sjednici.

Opću sjednicu sačinjavaju predsjednik i sve sudije Kantonalnog suda za prekršaje.

Opću sjednicu saziva i njenim radom rukovodi predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje.

64.

Za punovažno odlučivanje u općoj sjednici potrebno je da sjednici prisustvuju najmanje dvije trećine sudija Kantonalnog suda za prekršaje, a zaključci se donose većinom glasova svih sudija tog suda.

Pravno shvatanje usvojeno na općoj sjednici obavezno je za sva vijeća Kantonalnog suda za prekršaje.

Član 301.

Kantonalni sud za prekršaje može vršiti pregled rada općinskih sudova za prekršaje i od njih tražiti izvještaje i podatke .

U vršenju poslova iz alineje 2. stav 2. člana 298. Kantonalni sud za prekršaje može davati objašnjenja, te ukazivati na nedostatke u primjeni propisa.

Član 302.

Općinski sud za prekršaje je nadležan:

1. da odlučuje u prvom stepenu o predmetima prekršaja,

2. da odlučuje o zahtjevu za ponavljanje postupka,

3. da sprovodi izvršenje odluka donesenih u prekršajnom postupku,

4. da pruža pravnu pomoć,

5. da vrši i druge poslove određene zakonom.

Član 303.

U općinskom sudu za prekršaje postupak vodi i rješenje o prekršaju donosi sudija za prekršaje kao pojedinac.

4. Sjedište i područja sudova za prekršaje

Član 304.

Sjedište Kantonalnog suda za prekršaje je u Tuzli .

Član 305.

Općinski sudovi za prekršaje su :

1. Općinski sud za prekršaje u Banovićima - za područje općine Banovići,

2. Općinski sud za prekršaje u Čeliću - za područje općine Čelić,

3. Općinski sud za prekršaje u Gračanici - za područje općine Gračanica,

4. Općinski sud za prekršaje u Gradačcu - za područje općine Gradačac,

5. Općinski sud za prekršaje u Kalesiji - za područje općine Kalesija,

6. Općinski sud za prekršaje u Kladnju - za područje općine Kladanj,

7. Općinski sud za prekršaje u Lukavcu - za područje općine Lukavac,

8. Općinski sud za prekršaje u Klokotnici - za područje općine Doboj-Istok,

9. Općinski sud za prekršaje u Srebreniku - za područje općine Srebrenik,

10. Općinski sud za prekršaje u Teočaku - za područje općine Teočak,

11. Općinski sud za prekršaje u Tuzli - za područje općine Tuzla,

12. Općinski sud za prekršaje u Sapni - za područje općine Sapna,

13. Općinski sud za prekršaje u Živinicama - za područje općine Živinice.

65.

Do konstituisanja novih općina na području općine Brčko, koje će se urediti konačnom arbitražnom Odlukom o statusu općine Brčko, u postojećim administrativnim aranžmanima na području općine Brčko koji se nalaze u Federaciji Bosne i Hercegovine općinski sudovi za prekršaje su:

1. Općinski sud u Maoči i

5. Unutrašnja organizacija i poslovi sudske uprave

Član 306.

Unutrašnja organizacija u sudovima, osim broja sudija, utvrđuje se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji suda.

Pravilnik iz stava 1. ovog člana, donosi predsjednika suda uz saglasnost ministra pravde Kantona.

Broj sudija utvrđuje se odlukom Vlade Kantona na prijedlog ministra pravde Kantona.

Član 307.

Poslovi kojima se obezbjedjuju uslovi za pravilan rad i poslovanje suda obavljaju se u okviru sudske uprave.

Poslovi sudske uprave obuhvaćaju naročito:

- organizovanje unutrašnjeg poslovanja u sudu,

- staranje da se poslovi u sudu vrše uredno i na vrijeme,

- stručne poslove u vezi sa ostvarivanjem prava i dužnosti radnika iz radnog

odnosa,

- organizovanje stručnog obrazovanja sudija, stručnih saradnika, pripravnika i

ostalih radnika suda,

- vođenje statistike i izvještajne službe suda,

- poslove izvršenja prekršajnih sankcija,

- finansijsko-materijalno poslovanje suda,

- poslove u vezi sa pritužbama stranaka na rad suda,

- druge poslove određene zakonom.

Član 308.

Poslovima sudske uprave rukovodi predsjednik suda.

Član 309.

Predsjednik suda predstavlja sud prema drugim organima i organizacijama.

Član 310.

Predsjednik suda je naredbodavac za izvršenje finansijskog plana i predračuna sredstava suda.

66.

6. Sudije za prekršaje

a) Imenovanje sudija

Član 311.

Sudije za prekršaje imenuju se u skladu sa ovim Zakonom na način, pod uslovima i u postupku kojim se obezbjedjuje njihova stručnost, samostalnost i sposobnost za vršenje ove dužnosti.

U Kantonalni sud za prekršaje imenuju se sudije iz reda Bošnjaka i Hrvata i odgovarajući broj ostalih, srazmjerno nacionalnoj strukturi stanovništva Kantona.

U općinske sudove za prekršaje imenuju se sudije iz reda Bošnjaka, Hrvata i odgovarajući broj ostalih srazmjerno nacionalnoj strukturi općine ili općina za koje je osnovan općinski sud za prekršaje.

Član 312.

Sudije za prekršaje imenuju se na osam godina, i nakon isteka mandata mogu biti ponovo imenovani .

Predsjednik suda za prekršaje imenuje se na četiri godine i nakon isteka mandata može biti ponovo imenovan.

Član 313.

Za predsjednika i sudiju Kantonalnog suda za prekršaje može biti imenovan državljanin BiH koji ima završen pravni fakultet i položen pravosudni ispit ili ispit za sudiju za prekršaje i koji je radio najmanje pet godina kao predsjednik ili sudija suda za prekršaje, predsjednik suda ili sudija, tužilac ili njegov zamjenik, pravobranilac ili advokat ili koji je radeći deset godina na drugim pravnim poslovima stekao ugled pravnog stručnjaka i koji posjeduje najviše moralne osobine za obavljanje funkcije predsjednika, odnosno sudije Kantonalnog suda za prekršaje.

Član 314.

Za predsjednika i sudiju općinskog suda za prekršaje može biti imenovan državljanin BiH koji ima završen pravni fakultet i položen pravosudni ispit ili ispit za sudiju za prekršaje i koji je proveo na radu na pravnim poslovima najmanje 3 godine.

Izuzetno, za sudiju za prekršaje u općinskom sudu za prekršaje može biti imenovano lice koje nema položen ispit iz stava jedan ovog člana, pod uslovom da taj ispit položi u roku od jedne godine od dana stupanja na dužnost.

Sudiji za prekršaje koji u roku iz prethodnog stava ne položi ispit iz stava 1. ovog člana, prestaje funkcija po sili zakona.

Član 315.

Predsjednike sudova za prekršaje i sudije za prekršaje imenuje Vlada Kantona većinom glasova.

Član 316.

Prijedlog za imenovanje predsjednika i sudija Kantonalnog suda za prekršaje podnosi ministar pravde Kantona.

67.

Prijedlog za imenovanje predsjednika i sudija općinskog suda za prekršaje podnosi ministar pravde Kantona uz prethodne konsultacije sa načelnikom općine.

Član 317.

Imenovanje predsjednika i sudija Kantonalnog i općinskih sudova za prekršaje vrši se na osnovu javnog konkursa. Javni konkurs raspisuje Ministarstvo pravde.

Član 318.

Prije stupanja na dužnost, predsjednik suda i sudija za prekršaje daju svečanu izjavu pred predsjednikom Vlade Kantona.

Tekst svečane izjave glasi:

"Izjavljujem da ću se u vršenju službe sudije za prekršaje pridržavati ustava i

zakona i da ću službu sudije vršiti savjesno i nepristrasno".

b) Prestanak službe sudije za prekršaje

Član 319.

Sudiji za prekršaje prestaje služba:

1. ako podnese ostavku,

2. ako po svom pristanku bude imenovan ili postavljen na drugu dužnost,

3. kada ispuni uslove za ličnu penziju,

4. ako bude osuđen za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje službe

sudije za prekršaje,

5. ako se utvrdi da je izvršio težu povredu službe, odnosno ugleda službe sudije

za prekršaje,

6. ako se utvrdi da nije stručno sposoban za vršenje službe sudije za prekršaje ili

da duže vrijeme neuredno obavlja službu sudije za prekršaje, odnosno da kroz

duže vrijeme ne postiže odgovarajuće rezultate u radu,

7. ako se na osnovu mišljenja zdravstvene ustanove utvrdi da je trajno izgubio

sposobnost za vršenje službe sudije za prekršaje.

Sudija za prekršaje može biti razrješen od dužnosti ako je odlukom Vlade Kantona, zbog obima poslova, smanjen broj sudija u Sudu za prekršaje.

Član 320.

Prijedlog za pokretanje postupka za razrješenje sudije Kantonalnog suda za prekršaje iz razloga predviđenih u tačkama 4., 5. i 6. mogu podnijeti ministar pravde Kantona i predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje.

Prijedlog za pokretanje postupka za razrješenje sudija općinskog suda za prekršaje mogu podnijeti ministar pravde Kantona i predsjednik općinskog suda za prekršaje.

Prijedlog za razrješenje predsjednika Kantonalnog suda za prekršaje i općinskog suda za prekršaje može podnijeti ministar pravde Kantona.

68.

Član 321.

Odluku o razrješenju sudija za prekršaje iz razloga navedenih u članu 319. tačka 4., 5. i 6., donosi Vlada Kantona.

Član 322.

U postupku razrješenja sudiji će se omogućiti da se izjasni o razlozima razrješavanja.

Član 323.

Sudija za prekršaje bit će udaljen od vršenja službe ako je protiv njega određen pritvor.

Sudija za prekršaje može biti udaljen od vršenja službe ako je protiv njega pokrenut krivični postupak ili postupak za razrješenje zbog učinjenog krivičnog djela koje ga čini nedosljednjim za vršenje službe.

Član 324.

Odluku o udaljenju od vršenja službe donosi za sudiju predsjednik suda, za predsjednika općinskog suda za prekršaje predsjednik Kantonalnog suda za prekršaje, a za predsjednika Kantonalnog suda za prekršaje ministar pravde Kantona.

Član 325.

Sudija za prekršaje može podnijeti ostavku na vršenju službe Vladi Kantona.

Sudiji za prekršaje prestaje služba slijedećeg dana od dana u koji je ostavka primljena.

c) Prava i dužnosti sudije za prekršaje

Član 326.

Sudija za prekršaje odgovara za svoj rad Vladi Kantona.

Član 327.

Sudija za prekršaje je dužan čuvati svoj ugled i ugled suda u kojem vrši dužnost.

Sudija za prekršaje ne može biti nosilac funkcije niti član izvršnog tijela političke organizacije, kao ni funkcioner ili njegov zamjenik, odnosno član zakonodavne i izvršne vlasti.

Bračni drugovi, srodnici u pravoj liniji, odnosno srodnici u pobočnoj liniji do drugog stepena, ne mogu vršiti službu sudije za prekršaje u istom sudu za prekršaje.

Član 328.

Sudija za prekršaje ne može obavljati službu ili posao koji bi mogao uticati na njegovu samostalnost i objektivnost, ili kojom bi se umanjio njegov društveni ugled ili koji je inače nespojiv sa obavljanjem službe sudije za prekršaje.

O nespojivosti službe ili posla sa obavljanjem službe sudije za prekršaje odlučuje predsjednik suda za prekršaje, a za predsjednika suda ministar pravde Kantona.

69.

Sudija koji je nezadovoljan odlukom kojom se utvrđuje nespojivost službe ili posla sa obavljanjem službe sudije za prekršaje, može tražiti da o tome odluči ministar pravde Kantona, a za predsjednika suda Vlada Kantona.

Član 329.

Sudija za prekršaje za vrijeme službe ima pravo na plaću i druge naknade utvrđene zakonom.

Sudija za prekršaje ima pravo na penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje i prava koja iz toga proizilaze po općim propisima, pravo na odmore, dopuste i godišnji odmor koje imaju radnici u sudu za, pravo na materijalne troškove pod uslovima predviđenim zakonom i drugim propisima, naknadu za službena putovanja i putne troškove u vezi sa obavljanjem dužnosti sudija za prekršaje, kao i pravo na stručno usavršavanje u okviru sredstava osiguranih za tu namjenu.

Član 330.

Sudija za prekršaje ne može se pozvati za odgovornost za mišljenje dato prilikom donošenja odluke.

Član 331.

Sudija za prekršaje općinskog suda za prekršaje bez svog pristanka može biti privremeno upućen na rad u drugi općinski sud za prekršaje najduže 3 mjeseca, a po svom pristanku najduže šest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini.

Izuzetno, u Kantonalni sud za prekršaje može biti privremeno upućen na rad sudija općinskog suda za prekršaje, na period iz stava 1. ovog člana.

Privremeno upućivanje na rad u drugi sud za prekršaje vrši se samo ako zbog spriječenosti ili izuzeća sudija ili iz drugih opravdanih razloga bude dovedeno u pitanje redovno vršenje poslova u tom sudu.

Rješenje o privremenom upućivanju na rad u drugi sud za prekršaje donosi ministar pravde Kantona na prijedlog predsjednika Kantonalnog suda za prekršaje, a po pribavljenom mišljenju predsjednika općinskog suda za prekršaje u kojem sudija obavlja službu.

Član 332.

Kanton odgovara za štetu koju u vršenju službe nanese sudija za prekršaje građaninu ili pravnom licu svojim nepravilnim ili nezakonitim radom.

Kanton može od sudije za prekršaje zahtjevati naknadu isplaćene svote samo kada je šteta učinjena namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Zahtjev za naknadu štete iz stava 2. ovog člana zastarjeva u roku od 6 mjeseci od dana isplaćene naknade.

Član 333.

Odredbe ovog Zakona koje se odnose na sudije za prekršaje, primjenjuju se i na predsjednika suda za prekršaje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

70.

7. Stručni saradnici, pripravnici i ostali radnici suda

Član 334.

Sudovi za prekršaje mogu imati određen broj stručnih saradnika, pripravnika i drugih radnika za vršenje stručnih i administrativno-tehničkih poslova, sa odgovarajućom stručnom spremom.

Član 335.

Za stručnog saradnika u općinskom sudu za prekršaje prima se, odnosno raspoređuje, diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom ili ispitom za sudiju za prekršaje, a za stručnog saradnika u Kantonalnom sudu za prekršaje prima se, odnosno raspoređuje diplomirani pravnik koji pored ovih uslova ima najmanje 3 godine radnog iskustva na pravnim poslovima.

Stručni saradnici pomažu sudiji u proučavanju i pripremanju predmeta, proučavanju pravnih pitanja u vezi sa radom suda u pojedinim predmetima, izradi odluka, uzimanju na zapisnik podnesaka i vrše samostalno ili pod nadzorom i po uputstvima sudije druge stručne poslove predviđene zakonom ili aktom o unutrašnjoj organizaciji suda.

Broj stručnih saradnika u sudu za prekršaje utvrđuje se aktom o unutrašnjoj organizaciji, a u skladu sa orijentacionim mjerilima o potrebnom broju sudija i ostalih radnika.

Član 336.

U sudovima za prekršaje postoji određen broj pripravnika - diplomiranih pravnika.

Broj pripravnika utvrđuje se aktom o unutrašnjoj organizaciji.

Član 337.

Pripravnički staž u sudovima za prekršaje traje jednu godinu.

Za vrijeme pripravničkog staža pripravnik se kroz praktičan rad na odgovarajućim poslovima i zadacima, uz stručnu pomoć i pod stručnim nadzorom predsjednika suda ili određenog sudije za prekršaje osposobljava za samostalno vršenje poslova i zadataka čije je vršenje uslovljeno pravosudnim ispitom ili ispitom sudije za prekršaje.

8. Pravosudna uprava

Član 338.

Ovlašćenja u vezi sa organizovanjem rada u sudovima za prekršaje i nadzor nad vršenjem poslova uprave vrši Ministarstvo pravde Kantona.

Nadzor nad poslovima sudova za prekršaje obuhvaća naročito pitanje da li se poslovi vrše uredno i na vrijeme, da li se poslovi uprave obavljaju uz saglasnosti sa zakonom i drugim propisima, ispitivanje pritužbi građana, državnih organa, preduzeća i drugih organizacija i zajednica.

71.

Član 339.

Ministarstvo pravde Kantona:

- obezbjedjuje provođenje zakona i drugih propisa i mjera koji se odnose na organizaciju i rad sudova za prekršaje,

- prati i proučava rad sudova u vezi sa unapređenjem njihove organizacije i poslovanja, kadrovskim pitanjima, stručnim usavršavanjem kadrova, obezbjedjenjem materijalnih i drugih uslova za rad sudova za prekršaje, kao i drugim pitanjima od značaja za pravilan rad sudova,

- prati provođenje utvrđene politike i proučava stanje i pojave kod sudova za prekršaje i predlaže preduzimanje potrebnih mjera,

- ispituje neposredno ili preko predsjednika suda pritužbe na rad sudova za prekršaje zbog nepostupanja, odugovlačenja postupka ili drugih razloga,

- vrši i druge poslove predviđene zakonom

Ministarstvo pravde Kantona može zahtijevati od sudova za prekršaje podatke ili izvještaje koji su mu potrebni radi vršenja poslova iz svog djelokruga.

Član 340.

Ministar pravde Kantona:

- propisuje organizaciju i način unutrašnjeg poslova u sudovima za prekršaje,

- donosi uputstva za vršenje poslova sudske uprave,

- utvrđuje orijentaciona mjerila o potrebnom broju sudija i ostalih radnika,

- utvrđuje orijentaciona mjerila za rad sudija za prekršaje,

- vrši i druge poslove predviđene zakonom.

Propise iz prethodnog stava ministar pravde Kantona donosi po prethodno pribavljenom mišljenju sudova za prekršaje.

Član 341.

Kada se ustanovi da se poslovi uprave u sudu za prekršaje ne vrše u skladu sa propisima ili da se ne vrše blagovremeno, usljed čega je otežano izvršavanje funkcije suda za prekršaje, ministarstvo pravde Kantona upozorit će predsjednika suda i dati uputstva za izvršenje odgovarajućih poslova i otklanjanje propusta.

Ako se i pored upozorenja propusti ne otklone, Ministarstvo pravde Kantona o tome će obavijestiti Skupštinu Kantona i predložiti preduzimanje određenih mjera.

Član 342.

Ministarstvo pravde Kantona provodi postupak i odlučuje povodom zahtjeva oštećenog za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava lica zbog neopravdanog kažnjavanja.

9. Sredstva za rad sudova za prekršaje

Član 343.

Sredstva za rad sudova za prekršaje obezbjedjuju se u budžetu Kantona.

72.

Sredstva za rad sudova za prekršaje obuhvaćaju sredstva za obavljanje redovne djelatnosti (sredstva za plaće sudija za prekršaje i ostalih radnika, sredstva za materijalne rashode, sredstva za amortizaciju stvari, opreme i zgrada) i sredstva za posebne namjene.

Sredstva iz stava 2. ovog člana obezbjedjuju se u obimu koji osigurava nezavisnost, samostalnost i efikasno obavljanje svih poslova u sudu za prekršaje.

Član 344.

Finansijsko i materijalno poslovanje sudova za prekršaje obavlja se na način koji važi za organe državne uprave a finansijsko i materijalno poslovanje sa strankama na način određen zakonom i propisom koji donosi ministar pravde Kantona.

XXXVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 345.

Odredbe o kaznama i zaštitnim mjerama koje su predviđene za prekršaje kantonalnim zakonima i drugim propisima donesenim do dana stupanja na snagu ovog Zakona, uskladit će se u roku od šest mjeseci u odnosu na visinu kazne, odnosno zaštitne mjere sa kaznama, odnosno zaštitnim mjerama propisanim ovim Zakonom.

Dok se ne izvrši usklađivanje propisa u smislu prethodnog stava kazne i zaštitne mjere predviđene za prekršaje u kantonalnim zakonima i drugim propisima donesenim do dana stupanja na snagu ovog Zakona, ne mogu se izricati preko najveće mjere, kazne odnosno zaštitne mjere određene ovim Zakonom.

Odredbe stava 2. ovog člana primjenjivat će se i na zatečene propise iz oblasti prekršaja, koji se primjenjuju do donošenja novih propisa, ukoliko nisu u suprotnosti sa Ustavom i zakonima Kantona.

Član 346.

Prekršajni postupak u kome do dana početka primjene ovog Zakona ne bude doneseno pravosnažno rješenje o prekršaju, završit će se po odredbama ovog Zakona, ako je povoljniji za učinioca.

Na zahtjev za ponavljanje postupka, zahtjev za sudsku zaštitu i zahtjev za zaštitu zakonitosti, koji je podnesen do dana stupanja na snagu ovog Zakona i o njemu nije odlučeno, primjenit će se odredbe ovog Zakona.

Član 347.

Rješenje o prekršaju koje je postalo pravosnažno prije početka primjene ovog Zakona, izvršit će se po propisima koji su do tada važili.

Član 348.

Po stupanju na snagu ovog Zakona, u roku od 30 dana donijet će se odluka o broju sudija za prekršaje i izvršiti imenovanje predsjednika i sudija za prekršaje Kantonalnog i općinskih sudova za prekršaje.

73.

Član 349.

Danom stupanja na snagu ovog Zakona Viši sud za prekršaje u Tuzli nastavlja sa radom kao Kantonalni sud za prekršaje, a općinski sudovi za prekršaje kao općinski sudovi za prekršaje.

Član 350.

Predsjednici sudova za prekršaje donijet će u roku od 30 dana od početka rada sudova za prekršaje Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji suda za prekršaje.

Član 351.

Do donošenja Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji sudova za prekršaje prema odredbama ovog Zakona, primjenjivat će se postojeći Pravilnik o unutrašnjem poslovanju sudova za prekršaje, ako nije u suprotnosti sa ovim Zakonom.

Do donošenja propisa koje po odredbama ovog Zakona donosi ministar pravde Kantona, primjenjivat će se postojeći propisi, ako nisu u suprotnosti sa ovim Zakonom.

Propisi za čije je donošenje po odredbama ovog Zakona ovlašćen ministar pravde Kantona, donijet će se u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Član 352.

Predsjednicima i sudijama sudova za prekršaje koji ne budu imenovani po odredbama ovog Zakona, pripadaju prava predviđena propisima koji se odnose na funkcionere koji rukovode kantonalnim organima uprave.

Radnike Višeg suda za prekršaje i općinskih sudova za prekršaje koji se 15. dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona zateknu na radu u ovim organima, preuzet će Kantonalni sud za prekršaje, odnosno odgovarajući opštinski sudovi za prekršaje, u skladu sa aktom o unutrašnjoj organizaciji.

Radnici koji ne budu raspoređeni na poslove u skladu sa stavom 2. ovog člana, ostvaruju svoja prava iz radnog odnosa prema propisima o radnim odnosima radnika u organima uprave koji se primjenjuje na području Kantona.

Član 353.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Tuzlansko-podrinjskog kantona".

B o s n a i H e r c e g o v i n a
Federacija Bosne i Hercegovine
TUZLANSKO-PODRINJSKI KANTON
S k u p š t i n a

Broj: 01-011-107-4/98
Tuzla, 30.4.1998. godine